Požutjeli e-mail

18 prosinac 2006


Ne znam zašto, ali upravo sam otvorio program i listao po e-mailovima iz prošlosti. Ti imaš svoju mapu, nazvanu tvojim imenom, i u njemu stoje tvoje poruke meni i moji odgovori. Moja zapažanja i tvoje riječi. I nisu tako davno napisana, a već su žuta. Požutjela. Više nemaju smisla. Ali ono što u njima piše nagnalo me da se sjetim tebe. Pogledah ti sliku, uvijek si bila nasmiješena, tvoja kosa, oči i tvoje naočale. Ah te naočale, koliko je tek šala bilo zbijeno na njihov račun. Ne znam zašto, ali istovremeno sam se osjetio sjetan i sretan. Sjetu shvaćam, s obzirom na trenutačno stanje i događaje, ali sreću? Zašto sam bio sretan barem dijelom. Potražih te na Internetu, saznah u sekundi tvoj novi broj i vidim četiri slova do tvog prezimena. Dakle udala si se. Nećeš mi više nikada pisati pisama, zvati me, pitati za savjet. To je isto tako požutjelo. Možda već voziš klince u kolicima. Možda i ne: možda čekaš bebu i imaš stomačić. Zamišljam te. I sjećam te se. I prve sekunde i zadnjeg pogleda: kada sam se onda vidio, i kada sam se rastao od tebe. Glasa ti se isto tako sjećam: Uvijek si cvrkutala. I znaš, onda kada smo bili sami. Bilo mi je lijepo, mada je to bila samo bajka. Ali nije mi žao što sam sebi i tebi dao šansu da živim bajku. Šest dana bajke, nije loše. Šest dana mog života. Šest jutara, šest noćiju, jedna kiša, par munja i puno osmjeha, veselja, sreće.
Ako ću te pamtiti i ako te želim zapamtiti, uz tebe mogu samo asocirati jedan osjećaj. Ma kako da smo se rastali i bez obzira što smo pisali i rekli jedno drugome, uza tebe ću vezati osmjeh, sreću i tvoje iskričave oči. A o tvojoj beskonačnoj energiji neću niti govoriti. I da sjećaš se one šume, gdje smo gledali mrave na srušenom stablu. Pozdravit ću te umijećem za kojeg si ostala zatečena. Rekla si mi da jako mali broj ljudi zna ono što sam ja tebi prezentirao, a da ih prije toga nitko nije naučio. Rekla si mi da ja to jednostavno znam. Bila si iznenađena. Možda sam te tada i prvi put iznenadio.
Pozdravljam te djevojko smeđe kose i veselih očiju, sa dva slova: om

<< Arhiva >>