Zaključio sam da je danas dan od ljubavi. Jutro mi je počelo sa pozivom moje prijateljice koja je četiri godine bezuspješno tražila ljubav. Sada kada je uopće nije tražila, kada je davno tu pomisao odbacila, zaljubila se doslovce na prvi pogled. A i njezin novopečeni dragi je rekao jednu jako lijepu rečenicu: "ako možeš umrijeti u sekundi, zašto se ne bi mogao zaljubiti u sekundi". I slažem se sa njim. Onda je Plavi išao malo u kupovinu i uđe u slastičarnu u kojoj skoro svaki dan zalazi. Poznaje obje radnice i sa objema je u dobrim odnosima. Danas, ja ulazim na vrata, a jedna od njih: trči pred mene, sa smiješkom na licu, rukuje se, pita me kako sam i to sa neuobičajeno veselim tonom. Pitam ja nju: što je na stvari: a ona će meni: pa meni je uvijek drago kada tebe vidim. Svašta :) (da bi otklonili svake nade da ću se i ja brzo zaljubiti, moram otkriti da je navedena cura u slastičarni tek odnedavno u braku).
Prijateljica s kojom se dopisujem preko Iskrice, također ima nekog tipa i čini mi se da je to onaj pravi. I od svega ja ostadoh sam. Odlučio sam se predati samoći u smislu ne traženja ljubavi, jer očigledno je da ljubav tada vrlo brzo nađe mene. Sada imam samo malo čekati :)