utorak, 21.08.2007.
Javljam se...
Dakle, imala sam vozački 08.08., kojeg sam pala, jer sam se prebrzo uključila na Slavonsku... Da skratim priču, uključila sam se u promet kad se nekakav passat (nakon šta se uključio u promet a bio je četvrti iza mene) počeo prestrojavat u srednju traku. Bila je čista cesta, nikog nigdje... I ruši me, zbog jedne jebene greške... Imala sam takav jebeni feeling da ću past čim sam došla na prvi sljedeći semafor...
Na Strojarskoj sam morala gristi usnicu da se ne rasplačem, a na povratku na svoj poligon sam vozila ko da vozim rally, instruktor nije mogao vjerovat i onda mi je stao na kočnicu i reko da ju neće pustit dok se ne smirim...
Kaže meni instruktor kak sam taj ispitni sat odvozila milijun puta bolje nego ijedan sat vožnje. Kaj mi to vrijedi kad sam svejedno pala?!?
Nekak sam to nadvladala i sad čekam kad ću imat drugi ispit, koji moram položit jer stari više ne bu plaćal... Sad je tu osim ponovnog plaćanja ispita i produživanje liječničkog jer za pu vrijedi 6 mjeseci, pa uzet još neke dodatne sate i tako to...
Počela sam radit... Ima već mjesec dana... Mogu samo reći da uživam...
Isto mjesto ko prije godinu dana, većina istih ljudi... Super atmosfera u z koju se zaboravi na činjenicu koliko posao zna biti naporan... I naravno puuuunoooo zgodnih dečkiju za gledanje...
Moram priznati da maštam o tome da mi dragi radi tamo, primjerice da si nađem nekog tamo, bilo bi fora skrivat se među kutijama i paziti da netko ne skuži da se tu nešto muti... 
Počela sam "patit" na te tajne, uzbuđenje, adrenalin, samo još više raspaljuju strast i želju... ufff!!!
Sad znate zašto volim raditi tamo...
Nešto manje veselo mi se dogodilo jučer na putu do posla. Prelazila sam zebru kod Kemijske kad me auto udario, bila sam na biciklu, odletila u zrak, pala na cestu... Još se sad sjećam kak sam gledala cestu iz zraka (ko da sam bila u lunaparku). Frajer je odmah izletio iz auta. pita me jesam dobro ja jedva odgovaram aha, uočavam sav spigan bicikl i viknem kao plačnmim glasom Bicikl... On meni: "pusti bicikl jesi ti dobro?" Nakon toga sam ga tražila za poziv, zvala starog da mu kažem kaj je bilo i da ga pitam kaj da radim, kaže meni stari da zovem policiju. Frajer se trese i pita kaj ćemo sad, ja mrtva hladna zvat ću policiju. Nazvala ja, čekali ih pola sata, došli, poslikali moj bicikl iz svakog mogućeg kuta, izmjerili cestu ko da će radit novu, napisali zapisnik o puhanih 0,00 i ošli...
Frajer me otfurao na posao, otfurao moj bicikl na servis (bio me pitao jel hoću novi ili da mi ovaj servisira, ja odabrala svoj), došao po mene na posao, dofuro mi navečer bicikl... Jako je bio dobar prema meni, ali tu je bila i ta neka odgovornost pošto i sam ima klinca od dvije i pol godine...
Ruka me cijeli dan boljela, pa me stari natjerao u Traumu na slikanje...
Došla ja tamo i dok sam čekala sam se skompala s jednim starijjim stričekom s kojim sam pričala svo vrijeme, a kasnije i s njegovom ženom koja je došla jer je strgala ruku...
A kako su zgodni doktori u toj Traumi, uf! Doktor me, nakon prepipkavanja, poslao na slikanje, rekli da mi nije ništa i da samo hladim bolno mjesto i pijem analgetike...
Ali moram priznat da je bio tren kad sam požalila šta nisam ništa slomila... Kad sam vidjela frajera koji radi u gipsaoni....
Znam, priznajem, ugrožena sam...
Fali mi ta najvažnija sporedna stvar na svijetu, izuzev nogometa... 
I tako, još me ruka boli... Ali izdržat ću...
Sad će mi bit Sex i grad pa idem....
Voli Vas sve
Vaša
Amazonka
- 22:41 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
), najdraže kumče, Ceceliu Ahern i Lauren Weisberger (autorice u čijim se riječima u zadnje vrijeme jako puno prepoznajem), sumrak, The Twilight saga, HP books, mein little faithfull friend with lots of music on it :), mithology, fairies, tinkerbell, vampires, dragons...
