PLAVA MALA
17.02.2008., nedjelja
 U današnje vrijeme se sve vrti oko materijalnog, koliko tko ima, što ima, koliko troši....Znam teška su vremena i svi smo u konstantnoj trci za novcem i volimo ga imati, ali da li volimo imati pored sebe one koji imaju više, postoji li barem malena trunka zavisti, ljubomore što ta osoba ima više, zapitamo li se kada zašto nije obrnuto.... Znam pouzdano da ima takvih ljudi koji ne mogu podnijeti da neko ima više od njih, koji se ne mogu radovati tuđem uspijehu ili zaradi, koji će biti tu samo dok toj osobi bude gore nego njima samima, koji će se družiti sa nekim samo radi neke koristi uglavnom materijalne...Za sebe mogu reči da nisam materijalista, ali ono nimalo, istina novac je neophodan za život i uistinu je potreban, ali opet ne želim da mi on upravlja životom te da gledam sve u novčanom smislu i baš zbog toga drago mi je kad neko ima, znači da je sposoban, sretan i nikada baš nikada nisam zavidna, ogorčena što ima više ili što toj osobi ide bolje nego meni ili nedaj bože da se družim s nekim zato što ima ili pak izbjegavati nekog zato što nema ništa...Isto tako znam da materijalno ne mora biti garancija sreće te da i bogati plaču, možda imaju više, ali ne značu da su sretniji, svak čovjek ima svoje probleme i svak se na svoj način nosi sa njima, mislim da je najvažnije kakav je tko čovjek ,a ne koliko ima ili nema.... Kaže jedna stara poslovica ljudi ti mogu oprostiti sve, ali uspijeh nikada ne i moram priznati da je to prava istina... Vjerovatno kad netko njima blizak uspije postanu svijesni što su oni sve mogli, a nisu ili su ogorčeni zašto oni nisu rođeni pod "sretnom" zvijezdom... A ogorčenih i zavisnih ljudi se treba kloniti, oni su u stanju napraviti svašta... Drago mi je u ovim teškim vremenima kad netko uspije, kad ima, a da opet ostane ista osoba kakva je bila jer to nije nimalo lako.... |
10.02.2008., nedjelja
 Nikako da se prisilim da sjednem za komp i napišem nešto....evo sad sam sjela i gledam u prazni monitor i od nikuda inspiracije.... Vratila sam se sa vikenda kod svojih, provela prekrasno i prekratko vrijeme sa svojim sekicama koje su svaki dan na očigled sve odraslije i odraslije, zarundala malo sa ekipom, prošetala i uživala u miru i tišini malenog mjesta bez strke, buke.... uživala sa obitelji, na ručku kod bake na selu, na jutarnjoj kavici u lokalnom bircu...i vikend je gotov, sutra je novi radni dan.... Prošli tjedan mi je bio poprilično sjetan i moram priznati da sam sretna što je prošao....Opet sam se susrela se nekim glasinama i ogovaranjima na koja sam mislila da sam već postala imuna...Neki ljudi jednostavno nikako da odustanu, nikako da se okane mene i da prestanu lagati i izmišljati...I kolko ja god se pravila čvrsta i da me ništa od toga ne dira jednostavno nije lagano... Znam najlakše je ne obazirati se, ali ponekad to postane preteško... Ponekad bi voljela da sam bila mudrija u nekim stvarima, da nisam bila toliko otvorena, da nisam davala maksimum od sebe, da nisam pokazala svoje pravo ja nekim ljudima, da sam bila hladnija, možda malo manje naivnija.... Voljela bi da mogu prepoznati dobrotu na prvi pogled, da mogu izbjeći ono loše i one loše...vjerujem da nisam jedina u tome...Nažalost neke stvari se ne mogu promijeniti, ali čovjek ući dok je živ...Svako se opeće kad tad, ipak je to svojstveno nama ljudima... |
