PLAVA MALA
10.02.2008., nedjelja
 Nikako da se prisilim da sjednem za komp i napišem nešto....evo sad sam sjela i gledam u prazni monitor i od nikuda inspiracije.... Vratila sam se sa vikenda kod svojih, provela prekrasno i prekratko vrijeme sa svojim sekicama koje su svaki dan na očigled sve odraslije i odraslije, zarundala malo sa ekipom, prošetala i uživala u miru i tišini malenog mjesta bez strke, buke.... uživala sa obitelji, na ručku kod bake na selu, na jutarnjoj kavici u lokalnom bircu...i vikend je gotov, sutra je novi radni dan.... Prošli tjedan mi je bio poprilično sjetan i moram priznati da sam sretna što je prošao....Opet sam se susrela se nekim glasinama i ogovaranjima na koja sam mislila da sam već postala imuna...Neki ljudi jednostavno nikako da odustanu, nikako da se okane mene i da prestanu lagati i izmišljati...I kolko ja god se pravila čvrsta i da me ništa od toga ne dira jednostavno nije lagano... Znam najlakše je ne obazirati se, ali ponekad to postane preteško... Ponekad bi voljela da sam bila mudrija u nekim stvarima, da nisam bila toliko otvorena, da nisam davala maksimum od sebe, da nisam pokazala svoje pravo ja nekim ljudima, da sam bila hladnija, možda malo manje naivnija.... Voljela bi da mogu prepoznati dobrotu na prvi pogled, da mogu izbjeći ono loše i one loše...vjerujem da nisam jedina u tome...Nažalost neke stvari se ne mogu promijeniti, ali čovjek ući dok je živ...Svako se opeće kad tad, ipak je to svojstveno nama ljudima... |
