plava brazda

subota, 06.03.2010.

GODIŠNJICA

U metropoli mi je bila godišnjica braka, ne znan koja jer nit znan toliko brojit nit mogu virovat da je toliko godina prošlo sretan
A počelo je ovako :

LET U KEBU ( kavez )

Ćaća je drža nos u zemlji svaki put kad bi rekla da ću se udat, al ne na me, nego na cili svit. Svak je bija kriv šta san, za njega premlada, prepametna, prelipa, mudrijala kako uletit u kebu.
Nagovara me da o udaji ne mislin, priča o životu kojeg triba kušat, koji iza kantuna čeka na me, govorija ako mi je mladoj do diteta nek rodin, da će ga on dignit na noge, ma nudija sve na ovom svitu, samo nek se mlada ne udajen.
E, lako je ćaći bilo govorit !
Moj je bija lip, sportaš, frajer, među 4-5 glavnijih faca, onih šta se svi jatu oko njih.
Nisan ni ja bila za bacit, jatilo se oko mene isto, pa smo ludi, mladi, zaljubljeni i u strahu da bi jedno od nas neko drugi moga otet tili hitno u brak.
On 20, ja 18.
Čin smo došli u metropolu studirat, a imali smo svak svoj stančić, počeli smo skupa živit. I moji i njegovi pravili su se da o tom nemaju pojma.
Posli 2 miseca On odlučija ić kući reć da ćemo se vinčat, nećemo živit skupa na divlje.
Ostala san u metropoli, sidila s prijama kraj telefona, jedva čekala čut kako je proša. Dogovorili se da ja ne zoven, on će se javit čin reče.
Prvi dan ne zove, drugi dan ne zove, treći dan kasno uvečer evo ga na vrata.

- Jesi reka, šta su rekli ?

Muk.

- Aj, govori šta je ?
- Nisan reka, čin san doša ćaća ti je tija u ribe, zva me sobon i tako smo cilo vrime bili na moru.
- Pa šta mu nisi reka ?
- Jel, nas dva sami nasrid mora ? Šta ću ako poludi, baci me u more ?


Onda san zvala mater i nonu, dala in zadatak nek proširu vijest dalje.
Vinčali se za misec i po dana, u svon gradu, uz sve ceremonije i veliki pir.
Ćaća nije rič reka, istrošija se, smija, bija dobre volje... Jedino mi je šapnija nek studiran, ne srljan odma rodit i da su mi njegova vrata uvik širon otvorena, šta god da se dogodi.
Svega je u našoj kebi bilo, lipih i ružnih sitnica, al eto, opet smo nas dvoje sami u stanu ka na početku, ka da imamo 18 i 20.
Mislin da ne triba praviti veliki pir za vinčanja, svaka se bena može vinčat.
Triba slavit godišnjice braka, šta veća brojka - veće slavlje, to triba odgulit, to svaka bena ne može dočekat.

06.03.2010. u 20:23 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig