plava brazda
četvrtak, 21.01.2010.
SUSVITA
Osvanija jučer sunčani dan, krenila u grad, najprije u kafić.
Pijen kavu pored čovika kojeg znan, ne osobito, pozdravljamo se, digod progovorimo koju rič.
Pita kako san, govorin da je dobro, da mi fali plivanje al brzo će to, lito samo šta nije počelo, on me pogleda onako po muški pa veli :
-E, zbog mora i plivanja Dalmatinke su lipe.
-Bit će da je tako.
Ne bi se ovog nikad sitila da nisan posli 2-3 ure slično čula od ženskih.
Sidin sama na drugom štekatu, već štufa i umorna od obilaženja dućana, banke i raznih ureda kad dvi nepoznate gospođe pitaju jel smidu sist.
Ma sidnite, ko brani.
Prolazu dica, guraju se, smiju, viču, ja se nasmiješila, gospođe kažu da su danas dica preslobodna.
Promrmljan nešto u smislu da smo svi bili dica i činili gluparije.
Jedna pita jesan li uvik tako vesela i nasmiješena, kažen valjda jesan, a druga će :
-Zato ste tako lipi, molim vas ostanite takva.
Okrićen se okolo za vidit kome govori, nema nikog.
-Ko, jel ja ?
-Da, vi.
-Al gospođo, mogu van bit simpatična ne lipa, iman ohoho godina, unuke, bore, koji kil viška...
-Samo ostanite takva.
E ovo godi, lipo je čut al to je i krunski dokaz da zimsko sunce škodi vidu i da se nije samo klima poremetila nego i ljudi.
Susvita je blizu.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig