Tako san ja lipo od nalaza utekla u Zagreb i večeras se vratila, ta subota je, u nedilju iman pravo cili dan bit grintava jer se u ponediljak triba suočit s ton kartušinon.
Je, al zeznilo me.
Bija pun sandučić pošte, među inin tričarijama preporučeno pismo iz poliklinike.
Ništa nisan tila mislit, otvorila ga odma na skalama i nu čuda, piše da se triban javit za dvi godine.
Lalala 
Jedino mi je malo ža šta mi je propalo grintanje 
U metropoli san svugdi stigla, čak se uspila u petak popodne smrznit.
Sidila dvi ure s prijateljima u Frankopanskoj, vanka vlaga, negdi oko 5 stupnjeva, bez vitra a to znači da nama dalmatincima nije ledeno, mi se smrzavamo samo kad je bura.
Zovnen svoje kući da za 40 minuta, u 18.20 dođu auton po mene između Gradske kavane i Varteksa.
Došla šetnjon do tamo 5 minuta ranije i čekan.
Počelo puvat, prolazu minute, meni sve ledenije, al ne zoven za provjerit jel ko krenija po me, nekako mi se činilo da ne triban dosađivat.
Posli po ure nisan od leda znala za se, jedva izvukla mob i nazvala.
-Jel ko krenija po mene ?
-Pa di će krenit, rekla si u 18.20 ?
-E, a sad je 18.45, di ste, smrzla san se ?
-O čemu ti, pogledaj na sat, sad je 17.45.
Pogledan i je, promašila san cilu uru jer nisan na mobu namistila zimsko vrime.
Tribalo je još 15 minuta čekat, al to san učinila đir po Varteksu.
Kući su me umotali u deke i 5-6 sati utopljavali, natirali popit litre vrućeg čaja s limunon i medon i 4 aspirina Bayer šta mi je inače dvogodišnja doza.
Ima toga još, al ostavljan za slijedeći broj.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig