plava brazda

nedjelja, 25.10.2009.

KUPOVINA - 2. i 3. dio

Dok san se šepirila okolo u novin krpicama iz Stuttgarta činilo mi se da bi ipak bija red onom Mom kupit štogod osin čokolade pa smo sili u auto i pravac metropola.
U Avenue Mallu jaketu, rebe, kaiš i bičve odradili za po ure, nauživali se s Prvon i Drugon i kući.
Za Ankaru san se opet spakirala u hand baggage, nisan planirala nikakvu kupovinu iako mi je negdi u glavi zvonilo :
ponesi ojrić viška, poznaš sebe i Tursku, bila si ko zna koliko puta u Istanbulu, Bursi, Anadoliji i ako ništa drugo uvik si se pridala prid kožnin stvarima.
I ponila.
Već san rekla, Ankara je brdovita, lako je krenit iz hotela nizbrdo al kad dođeš u dno tribaš taxi il za vratiti se il za otić dalje, tako je najveći dio ojrića pripa taxi službi al nije mi ža, navozala san se i nagledala grada, osjetila njegov ritam i ljude šta mi je uvik daleko najvažnije.
Ono šta je u tom mladom velegradu neobično je da nema centra, ne postoji glavna ulica, glavni trg, stari dio, ma ništa sličnog, uz to ni jedan taksist nema pojma o drugin jezicima pa smo se za ić dalje uvik s taksiston vraćali na recepciju hotela radi prijevoda.
Vozalo nas od/do ogromnih šoping centara sličnih ka i u nas, skoro istih cijena, a mi smo tražili turski zanatski kvart, radionice i izvorne dućane s kožon.
Zadnji dan uspili doć u nešto daleko od onog šta nudi Istanbul, al ipak s par izvornih dućana.
Kupila veliku crnu kožnu ručnu boršu i najmanje novčanike s miljun pretinaca sebi i Njemu, sve skupa mukte, nakon cjenkanja samo 100 ojrića.
Na Ataturku uzela brdo domaćih slastica za podilit i to je sve.


Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Bila san i teke zavidna jerTurci jedu enormne količine slatkiša, Ankara je puna velikih slastičarni, po cile dane sve krcato svita a malo ko je debel.

25.10.2009. u 18:58 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig