plava brazda
utorak, 20.10.2009.
KUPOVINA - 1. dio
Nisan namjeravala puton kupovat, nisan ni nosila kufer nego ručnu prtljagu, mrzin na avionu predavat kufer pa san davno naučila u malo mista strpat sve šta mi triba na putu od 4-5 dana.
U Stuttgartu san imala malo obveza, nas dvoje-troje puno je šetalo po centru, za to vrime oćeš-nećeš upadnu ti u oko krpice bez kojih ne moš priživit jesen i zimu.
Nema izloga u kojem nije vunena tunika s uzorkon i kratkin rukavićima, uzela Mlađoj svijetlo sivu, sebi maslinazelenu.
U istom dućanu vidila rebe i pamučnu tuniku, eto ih na fotki u boxu, uzela to, par bodija i gotovo.
Postole me privukle u prolazu, tamnocrvene za 50 ojrića, ušla provat a one tvrde, provala još dva para tvrdih pa mi je prodavačica odlučila izabrat ove meke crne od fine kože, doduše komad 50 ojrića, al šta ću.
Bilo je frke za spakovat, kolegica spasila, stavila u svoj kufer.
Na aerodromu san shvatila da Mom nisan ništa kupila pa san se u djutiću natovarila čokoladama za koje previše ne mari, al za njega i mala blaga to je odličan dar jer su isti, razlika je samo šta je on visočiji.
Koliko je sve skupa koštalo nisan zbrajala, šta je kupljeno, kupljeno je jer mi je bija gušt i ne da mi se naknadno mislit jel tribalo il nije.
UPDATE - sinoć i jutros nisan nikako mogla u editor, a samo san tila reć da je danas Draženov 45-ti rođendan. Svi su volili i volu Dražena, svima je neizmjerno ža šta nije tu, al nama, dici s Baldekina koja su se s njin igrala, odrasla, ljubovala, kasnije poženila i sazrila pod čuvenin uličnin košon na Baldekinu, nama je teže nego ostalima. Nama ne fali samo sportski velikan i legenda, nama fali naš prijatelj, njegova rič, smij, dobrota...
Često san se pitala triban li sve te zajedničke dane ispisati i uvik odustajala, još nisan spremna za to.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig