plava brazda
ponedjeljak, 01.06.2009.
RUČAK, VEČERA, ĆAĆA
Uvatilo me kuvat, razloge priskačen, ajmo odma na recept.
Narizat domaću pancetu, lagano popržit u teflonki da pusti mast, izvadit na debelu salvetu nek pokupi preostalu mast.
Balancane i tikvice narizat na fete debljine 1-1,5 cm, ispeć na roštilju il u teflonki.
U padelu stavit papir za pečenje, poslagat balancane i tikvice, na njih po nekoliko komadića pancete, na to topivog sira, ja stavila mozzarellu i kozji, posut origanon ko voli, sve ugurat u toplu pečnicu da se sir rastopi, pripremit raznih salata i dobar tek.
Danas san kuvala tu vegetarijansku spizu.
Može i s meson, obično bilin kokošjin il tučjin, razlika je jedino u tikvicama i balancanama.
Njih se odriže na malo tanje fete, ispeče i kružno poslaže na pjat, ka latice margaritele, panceta i sir se zapeku na već pečenin šniclama od bilog mesa i serviraju po 3 šnicla u sredini latica ka da su prašnici.
Za večeru se pobrinija ćaća.
Bija je petak navečer kad mi je došlo pobrat mladice sparožine iz pitara i spremit ih za večeru ka da su šparoge.
Nisan nikom u kući to spominjala.
Danas, subota, prid ručak dolazi Moj i s vrata viče da mi je ćaća nešto posla.
Ne znan odakle njemu divljih šparoga al znan da se po miljuntni put potvrdilo ono šta koji put promrmlja "ne tribaš ti meni ništa govorit, uvik znan kako si, šta radiš, misliš i oćeš jer te ćutin u sebi".
E ćale moj...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig