Ovo je moj dobri stari Sony koji leži negdi sam i zaboravljen kad god iman novi.
Nije skroz ispravan, odavno mu objektiv ne izlazi kad triba nešto snimit, baterije se mogu napuniti tek da škljocnen 10-tak puta, o komandama neman pojma, al sve takav kakav je uvik mi je obala spasa.
Jer kad san stukla Kodaka starog 4 miseca izvukla san ga, a i nedavno kad san stukla Olympusa starog 8 miseci.

Jučer Mlađa javlja da me ne može gledat sa starcon u rukama pa je kupila novi Sony jerbo joj se čini da bi mi ta marka mogla potrajat dulje od par miseci al da će ga dat tek kad obećan da ću stavljat onu uzicu oko ruke i pročitat uputstva.
Obećala odma iako i ona i cili svit znaju da ne volin uzicu, kaiš u auti, ma ništa šta me oće zarobit, a uputstva ne bi pročitala nit da mi za svako slovo platu 500 ojrića, tako protestiran šta uz svako govno dobijemo toliko kartušina i teksta da bi tribali unajmit čitača.
Evo je danas, smije se i sva sritna viče da uputstvo ima 150 gusto ispisanih stranica.
Odma san rekla da ga nosi ća il ćemo se minjat, nek mi pokaže 2-3 osnovne radnje i da mi ga a ja ću njoj dat malo pravog rariteta.
Pristala, dala san joj lipi komad sira boljeg od najboljeg na svitu, domaćeg ovčjeg iz Malog mista.
Nema tih novaca za koje ga moš kupit, nema ga nit za dat učitelju, popu il doktoru, kamo li za prodat.
Moš ga jedino dobit, al za to tribaš bit...
A šta ja znan šta osin da meni uspijeva.

Sve u svemu jedan nula za me jer Mlađa bi sir uvik dobila, a ja ne bi dobila novi digitalac da ona nije gulozača.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig