To popodne 13. 05. 08. bilo je popodne u kom ka da je zdravlje cile familije nekon višon silon smišteno na zlu tekuću traku koja se dugo, dugo nije tila primirit, kamo li zaustavit.
Iz nekoliko tadašnjih postova:
UPDATE - 13. 05. 2008.
Par sati nakon šta san ovo ( post ) napisala saznala san za jednu tešku stvar u široj familiji. Svo moje vrime, strpljenje, razumijevanje, snaga, ljubav, znanje i veze sad tribaju tamo.
Virit ću vas, tribate mi, al ne znan kad ću se javit.
15. 05.
Ono prekjučer...
Sad je oko 50-60 sati da nisan legla, ne spava mi se, ne osjećan umor ni bis ni ništa, samo prazninu.
Kasno popodne nazva Stariji, lipo izdiktira par sitnica o dici a onda reka da ima nešto kazat, jesan li spremna slušat i ne prikidat ga dok govori.
Misla san da je nešto oko posla, ćutila oluju, ali ne ovakvu.
Majko mila, nebo se srušilo na me !
Govori da je onaj od Mlađe na igli, uvatila ga Mlađa prvi put di se bode prije 9 dana, to jutro opet.
Prvi put ga je odvela njegovin, jadni ljudi šokirani, ništa nisu razumili, kamo li znali šta poduzet.
On je krasan momak, radi, ima zlatne ruke, dobar, lip, obožava Mlađu, lud za njon godinama, ma bez mane.
Osin šta je prizna da je nešto dulje od 2 godine na igli, da ima dugova na desetke iljada kuna.
Zva odma posli i Sridnji, Mlađa je braći rekla i prije 9 dana i prekjučer.
Ovo je tračak svitla, ta ljubav, povjerenje i povezanost između mog blaga.
Jučer je bila ode, Njen je kod svojih, čuvaju ga, ima krizu, užasnu, povraća, trese se, smrzava.
Mlađa mu oduzela mobitel i nabavila tablete da olakša krizu.
Njegovi, on i ona bili danas na razgovor ne bi li prista otić u komunu.
Blida je, izmučena, kaže da je njena obveza učinit sve kako bi otiša na ličenje, a o drugom će mislit kad ga smisti na sigurno...
17.05.
Prvi udar je proša, stvari se relativno dobro razvijaju.
Testiranja pokazala da nema hepatitisa niti ijedne boleščine, apstinencijska kriza je bitno manja, do sad 2 razgovora u vezi komune uspješno obavljena, on pokazuje želju za ličenjen pa ako sve bude teklo ka ovih par dana za 40-tak dana triba bi uć u komunu.
O budućnosti, dugovima, gubitku posla još niko nema vrimena govorit, najvažnije je bilo poduzet akcije oko zdravlja i ličenja.
28. 06.
Evo peti dan da je privjesak od Mlađe u komuni.
Isplakala je more suza, sidila budna po cile noći, nit je jela nit pila.
Sad je bolje, smirila se, dolazi u normalu.
Cilo me vrime ždere šta nisan ranije ništa na njemu primijetila.
Jedno vrime volonterski san se bavila s ovisnicima, najviše u smislu podučavanja o AIDS-u i drugin napastima, zadnjih 5 godina skoro svaki dan razgovarala s njima i šire, pripoznajen ih na miljun kilometara, ovog pod noson nisan.
Ne bi niko, čudo jedno kako on razumno govori, normalno izgleda, ne moš virovat.
Savjetnici kroz pripreme za komunu kažu da je odličan, da se ne sićaju kad je zadnji put doša neko tako pribran i odlučan da se riješi napasti.
Mislu da će mu tribat najviše godina dana, viruju da će bit skroz zaličen za 6 miseci.
Mlađa je odlučna čekat ga, dat mu još jednu, zadnju šansu.
Nisan kudila ni nju ni njega, samo san mu rekla da je sve jockere u odnosu na nju za cili život odigra i da nema više prava ni na jednu greškicu...
Dopalo me opet kuvat za nju, prat i peglat joj robu, Mog brinit o pasu dok ona radi.
Idemo dalje.
A šta je s Mlađon i s njin sad u idućem broju.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig