To popodne 13. 05. 08. bilo je popodne u kom ka da je zdravlje cile familije nekon višon silon smišteno na zlu tekuću traku koja se dugo, dugo nije tila primirit, kamo li zaustavit.
Iz nekoliko tadašnjih postova:
UPDATE - 13. 05. 2008.
Par sati nakon šta san ovo ( post ) napisala saznala san za jednu tešku stvar u široj familiji. Svo moje vrime, strpljenje, razumijevanje, snaga, ljubav, znanje i veze sad tribaju tamo.
Virit ću vas, tribate mi, al ne znan kad ću se javit.
15. 05.
Ono prekjučer...
Sad je oko 50-60 sati da nisan legla, ne spava mi se, ne osjećan umor ni bis ni ništa, samo prazninu.
Kasno popodne nazva Stariji, lipo izdiktira par sitnica o dici a onda reka da ima nešto kazat, jesan li spremna slušat i ne prikidat ga dok govori.
Misla san da je nešto oko posla, ćutila oluju, ali ne ovakvu.
Majko mila, nebo se srušilo na me !
Govori da je onaj od Mlađe na igli, uvatila ga Mlađa prvi put di se bode prije 9 dana, to jutro opet.
Prvi put ga je odvela njegovin, jadni ljudi šokirani, ništa nisu razumili, kamo li znali šta poduzet.
On je krasan momak, radi, ima zlatne ruke, dobar, lip, obožava Mlađu, lud za njon godinama, ma bez mane.
Osin šta je prizna da je nešto dulje od 2 godine na igli, da ima dugova na desetke iljada kuna.
Zva odma posli i Sridnji, Mlađa je braći rekla i prije 9 dana i prekjučer.
Ovo je tračak svitla, ta ljubav, povjerenje i povezanost između mog blaga.
Jučer je bila ode, Njen je kod svojih, čuvaju ga, ima krizu, užasnu, povraća, trese se, smrzava.
Mlađa mu oduzela mobitel i nabavila tablete da olakša krizu.
Njegovi, on i ona bili danas na razgovor ne bi li prista otić u komunu.
Blida je, izmučena, kaže da je njena obveza učinit sve kako bi otiša na ličenje, a o drugom će mislit kad ga smisti na sigurno...
17.05.
Prvi udar je proša, stvari se relativno dobro razvijaju.
Testiranja pokazala da nema hepatitisa niti ijedne boleščine, apstinencijska kriza je bitno manja, do sad 2 razgovora u vezi komune uspješno obavljena, on pokazuje želju za ličenjen pa ako sve bude teklo ka ovih par dana za 40-tak dana triba bi uć u komunu.
O budućnosti, dugovima, gubitku posla još niko nema vrimena govorit, najvažnije je bilo poduzet akcije oko zdravlja i ličenja.
28. 06.
Evo peti dan da je privjesak od Mlađe u komuni.
Isplakala je more suza, sidila budna po cile noći, nit je jela nit pila.
Sad je bolje, smirila se, dolazi u normalu.
Cilo me vrime ždere šta nisan ranije ništa na njemu primijetila.
Jedno vrime volonterski san se bavila s ovisnicima, najviše u smislu podučavanja o AIDS-u i drugin napastima, zadnjih 5 godina skoro svaki dan razgovarala s njima i šire, pripoznajen ih na miljun kilometara, ovog pod noson nisan.
Ne bi niko, čudo jedno kako on razumno govori, normalno izgleda, ne moš virovat.
Savjetnici kroz pripreme za komunu kažu da je odličan, da se ne sićaju kad je zadnji put doša neko tako pribran i odlučan da se riješi napasti.
Mislu da će mu tribat najviše godina dana, viruju da će bit skroz zaličen za 6 miseci.
Mlađa je odlučna čekat ga, dat mu još jednu, zadnju šansu.
Nisan kudila ni nju ni njega, samo san mu rekla da je sve jockere u odnosu na nju za cili život odigra i da nema više prava ni na jednu greškicu...
Dopalo me opet kuvat za nju, prat i peglat joj robu, Mog brinit o pasu dok ona radi.
Idemo dalje.
A šta je s Mlađon i s njin sad u idućem broju.
Post je objavljen 12.05.2009. u 13:59 sati.