plava brazda
nedjelja, 03.05.2009.
MOJ PERE
-Ka, ajmo na kavu, čujen Peru kako viče sa sto metara udaljenosti.
Zove me Ka šta je normalno, nema naš čovik kad gubit vrime na izgovaranje dugih riči.
Zajedno smo prošli vrtić, osnovnu, gimnaziju, onda svak na svoju stranu studirat pa povratak i eto nas, još smo tu.
Da je pobrojit sve zore koje smo raspivani i nasmijani, koji put i uplakani, dočekali budni pa ih odbit od naših godina ne znan bil nan ostalo za krenit u vrtić.
Kad smo skupa ne triba nan puno riči, ćutimo se.
Sili u kafić, vidin da nije od volje.
-Šta je ?
-Ne mogu od ljubomore, jedva je iscidija.
-Na koga ?, začudin se.
-Na moju Anku.
-Aj ne blesi, di si sad naša bit ljubomoran, ako si već tija šta se nisi sitija prije 20 godina ?
-O, lako je onda bilo, moga san i ja birat koju oću, al šta ću sad ako me ostavi ?
-Ma ko će te ostavit, koji ti je ?
-Ne razumiš il se praviš. Viš, kad je moja mater imala Ankine godine, bila je dobro stojeća gospođa u godinama. A vidi nje, vrag joj viri iz očiju, naprlitana, nasmijana, zajebana skroz, ne mogu od straha.
-Poludija si, majke mi. Ugledaj se na Mog, ne pada mu na pamet bit ljubomoran.
-Onda je on lud, ne ja.
-Aj lipo kući, naspavaj se i nikom ovo ne spominji, posebno Mom, samo bi mi falilo da mu utiraš šušak u glavu.
Benti, moj Pere, friški did, lip ka slika i fudran ka prava prilika, maka se, oša na kvasinu, pa na ditinjstvo jer nit je ikad prije bija ljubomoran nit ima zašto bit, Ankino srce nigdi se nije maklo.
Ko zna jel ova ditinjasta fantazija izraz njegovog straha od starenja s kojon ćemo svi, a najviše Anka imat ozbiljnog posla il se samo diga na livu nogu ?
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig