plava brazda
nedjelja, 05.04.2009.
JUNAČINE NA ZADATKU
Normalno iman tlak manji od muve, al kad zakipin ka sad eto ga baren na 300/300.
Nije me briga šta su me pratili specijalci s dugin cijevima i pasima i šta su me privodili, to me nasmijava, šta mi dižu kaznene, to me uveseljava a usput dižen kaznene i ja njima, šta mi svaki čas nestaje s broda sve šta se može skinit il šta mi retrovizor na auti priživi najviše jednu noć, uopće me nije briga.
Al poludin kad se diraju u moje prijatelje, mogla bi takva bijedna smeća zadavit golin rukama.
Svašta se i često događalo prije 3, 5, 10 godina, provaljivali su nan u stanove, krali papire i računala, pucali iz pištolja po našin dvorištima i ubijali ljubimce...
Zadnjih godinu-dvi nešto rjeđe, a sad se ekipa opet razlaufala.
Nedavno opaki napad na prijateljicu iz Ploča, prije par dana na drugu, iz Malog Lošinja.
To šta nan slušaju telefone ne računan, nek uživaju, a možda štogod i nauče.
Zapravo, sve manje mi se diže tlak na junačine po zadatku, sve više na ljude oko sebe, njihova ravnodušna šutnja i zabijanje glave u pijesak su definitivno najzaslužniji za blato u kom se svi valjamo.
Ode na fotki se lipo vidi kako mi kriminalci, koje prave junačine tribaju šta prije zatuć, na jednoj međunarodnoj radionici kujemo opasne planove.
Je, je, to je milo dijete Rafo, i njega triba zatuć.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig