Blokirala san, triba mi mali odmor.
Evo pametnog Perice, nek on govori dok ja dođen k sebi.
Mali Perica pita svoju učiteljicu može li razgovarati s njom poslije sata, ona prihvati.
Učiteljica: Onda, što mi želiš reći, Perice?
Perica: Mislim da sam previše pametan da ostanem u ovom razredu, dosađujem se. Želio bih preći direktno u Gimnaziju.
Budući je o tome obaviješten i direktor, on upita Pericu želi li polagati test. Perica prihvati bez oklijevanja i direktor počne s testom.
Direktor: Hajde, Perice, da vidimo, 3x4?
Perica: 12!
Direktor: A 6x6?
Perica: 36, gospodine direktore.
Direktor: Glavni grad Japana?
Perica: Tokyo.
Test se nastavlja sljedećih pola sata, Perica nije napravio nijednu grešku! Na kraju testa, direktor je zadovoljan, ali učiteljica pita može li ona sada postaviti nekoliko pitanja.
Obojica pristaju i ona počinje.
Učiteljica: Dobro, Perice. Krava ih ima 4, a ja ih imam 2, što je to?
Perica: Noge, gospođo.
Učiteljica: Točno. Što ima u tvojim hlaćama, a u mojim ih nema?
Direktora iznenadi pitanje...
Perica: Džepovi, gospođo.
Učiteljica: Dobro, Perice. Gdje žene imaju najkovrčavije dlake?
Direktor se sprema intervenirati kad Perica odgovori.
Perica: U Africi, gospođo.
Učiteljica: Što je meko, ali, na rukama žene, postane tvrdo?
Direktor razrogači oči, ali Perica odgovora.
Perica: Lak za nokte, gospođo.
Učiteljica: Što muškarci i mi žene imamo na sred nogu?
Perica: Koljena!
Učiteljica: Dobro. A što udana žena ima šire od neudane?
Direktor ne može vjerovati svojim ušima!
Perica: Krevet, gospođo.
Učiteljica: Koji dio mog tijela je često najvlažniji?
Perica: Vaš jezik, gospođo.
Učiteljica: Koja riječ počinje slovom "p" a označava nešto što može biti vlažno ili suho i što muškarci vole gledati?
Perica: Put!
Direktor, bez daha, sav mokar od znoja, odluči prekinuti test i uzvikne:
Neću te poslati u gimnaziju, već direktno na fakultet! Čak bih i ja odgovorio pogrešno na sva pitanja iz testa...
Naravoučenije:
Čovjek s godinama postaje PERVERZAN!
ZAHTJEV ZA PROVEDBU EKOLOŠKOG GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM
25. veljače 2009.
Mi dolje navedeni potpisnici, od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenje i graditeljstva, Vlade RH i Sabora RH,TRAŽIMO
1)organiziranje nacionalne rasprave o gospodarenju otpadom u RH
2)odustajanje od planova uništavanja sekundarnih sirovina u takozvanim „centrima za gospodarenje otpadom“, odustajanje od planova gradnje spalionica komunalnog otpada, odustajanje od planova zatvaranja svih postojećih službenih odlagališta otpada
3)zabranu spaljivanja otpada u cementarama - kako onog odvojeno prikupljenog koji se već sada spaljuje (gume, mesno koštano brašno, ulja i sl.), tako i onog predviđenog u obliku takozvanog „goriva iz otpada“
4)Stratešku procjenu utjecaja na okoliš Plana gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 2007. - 2015. godine
5)donošenje nove Strategije gospodarenja otpadom i Plana gospodarenja otpadom u RH, s visokom razinom odvojenog prikupljanja komunalnog otpada od vrata do vrata i recikliranja radi dobivanja sekundarne sirovine
6)uspostavu ekološki zasnovanog distribuiranog sustava gospodarenja otpadom na cjelokupnom području RH, koji uključuje gradnju distribuiranih reciklažnih centara, uključujući i veće otoke kapacitirane za prijem i obradu odvojeno prikupljenog otpada s manjih okolnih otoka
7)da ovako uspostavljeni sustav obuhvati odvojeno prikupljanje - OPASNOG OTPADA, BIOOTPADA, PAPIRA, STAKLA, PLASTIKE i METALA - s naplatom prema načelu „zagađivač plaća“, prema ZAPREMINI ili TEŽINI
8)organiziranje referenduma o gospodarenju otpadom, ako se prethodne točke ne usvoje
Obrazloženje :
U RH prisutno je sustavno nepoštivanje Zakona o otpadu od strane institucija Republike Hrvatske - Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstva gospodarstva, kao i lokalne i područne (regionalne) samouprave. Prema Zakonu o otpadu, opasni otpad i otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti moraju se odvojeno prikupljati kako se vrijedne sekundarne sirovine ne bi uništavale nego ponovo koristile, te kako bi se zaštitilo ustavno pravo građana na zdrav okoliš.
Godišnje se odbaci otpada u protuvrijednosti preko 130 milijuna kuna, a dio odvojeno prikupljenog otpada se spaljuje u cementarama. Plan gospodarenja otpadom u RH predviđa da će se do 2015. odvojeno prikupljati samo 23% vrijednih sastojaka iz komunalnog otpada (to je cilj koji je na otoku Krku ostvaren u svega dvije godine). Tim neambicioznim planom podcjenjuje se spremnost stanovništva za odvojeno prikupljanje otpada, te nastavlja s uništavanjem sekundarnih sirovina u otpadu.
NE TRUJMO SE, ZARADIMO ODVOJENIM PRIKUPLJANJEM OTPADA !
Članovi Odbora PEPGO
1.Udruga za zaštitu okoliša „EKO-2000“, Zagreb, Podsused
2.„EKO STOŽER GRAĐANA KAŠTELA“, Kaštela
3.„GR.IN.“ - Građanska (ex) inicijativa za humani život, Koromačno
4.EKO KVARNER, Krk
5.Zelena akcija Mičevec, Velika Gorica
6.EKOGRAD - Klub promicatelja zaštite okoliša pri centru za kulturu Susedgrad
7.„ZVONA KAŠTELA“, Kaštela
8.Koordinacija udruga „ZVONA ZAGORE“, Mirlović Zagora
9.Udruga „RAST“, Lećevica
10.Udruga ˝Branimir˝, Zagora
11.Zeleni Dalmacije, Split
12.„PLAVI VAL“, Šibenik
13.„LIJEPA NAŠA“, Ploče
14.Udruga za promicanje ekologije i turizma “Ekoturistiko”, Brdovec
15.Društvo za zaštitu prirodne i kulturno-povijesne baštine Kastavštine, Klane i okolice „Mažuran“
16.UZOR - Udruga za zaštitu okoliša Resnik, Zagreb
17.dr.sc. Zdeslav Hrepić
18.Mladen Iličković, urednik emisije „EKO ZONA“
19.Damir Pavlek ing.građ.
Vijeće odbora savjetnici / članovi Odbora
-mr.sc. Goranka Adam (EKO STOŽER GRAĐANA KAŠTELA)
-mr.sc. Orestino Višković (GR.IN., Koromačno)
vanjski savjetnici
-prof. dr.sc. Stanko Uršić (profesor fizikalne kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu)
-izv. prof. Tomislav Lerotić (akademski grafičar slikar, dugogodišnje iskustvo na osmišljavanju projekata održivog razvoja)
predsjednik
-Željko Šimunović, dipl.ing. (EKO-2000)
Drugi potpisnici zahtjeva
1.Udruga EKOSENSE, Gvozd, Blatuša - predsjednica Irena Kovačić
2.Kotur Žarko, Popović brdo, Karlovac
3.RUSTICA - Udruga za čuvanje i razvoj biološke raznolikosti, Zagreb, Remete
4.Istarski GROZD - koordinator Damir Radnić
5.Odbor za referendum - dopredsjednik Damir Radnić
6.VODOMAR - udruga za zaštitu kulturne i prirodne baštine donjeg toka Neretve, Opuzen - predsjednica Davorka Kitonić
7.Sportski klub „Vjeverica“, Kaštel Gomilica - predsjednica Gloria Maleš Šarac
8.Udruga „Mali Zeleni & Biševo“, Biševo - Ljiljana Božanić
9.Mreža ekosela Balkana, Dubranec - predsjednica Marijana Lesar
i 26 svećenika Zagore.
Istina je, nema puno mladih.
Ode ih je bilo 4-5 ispod 30 godina, drukčije i nije moglo biti jer su se sastali oni kojima vlast više ne može puno naškoditi, samo ih koji put popljuca il pohapsi, oni koji su istureni, proučavaju, smišljaju, kontaktiraju sa stranin i domaćin znanstvenicima, pišu tužbe, žalbe i slično.
Mladi nacrtaju plakat, snime šta triba, uglavnom djeluju iz sjene, ne mogu, ne žele u prvi red i uslikat se jer...
Jer je ovo zemlja u kojoj će dobiti otkaz ili nikad neće dobit posal ako ih vlast označi u svojoj glavi ka "neprijatelje", osvećivati će in se, zapinjat in nogu na svakom koraku, uništit ih.
Nažalost, za to ka i za stanje u cilom društvu nije kriva samo vlast nego i opća hrvatska šutnja.

Omladinski :
Ide momak na intervju za posao i traži savjet od iskusnog prijatelja:
- Moraš reći nešto oštro i duboko.
Ode momak na intervju, sjedne pred direktora i kaže:
- Britva i bunar.
Zakočija me prošli tjedan, skupilo se ružnih događaja pa san se zatvorila ka školjka, nije me bilo čut ni vidit.
Al život ka život ne da nikom dugo bit u miru, ne pita jesi li od volje nego šiba naprid a mi kaskamo za njin.
Danas se skupilo nas 30-tak iz cile zemlje za dogovorit zajedničko djelovanje u zaštiti okoliša i zdravlja ljudi, prioritetno u odnosu na sve vrste otpada, jer problem je svugdi isti : ne poštuju se zakoni, ne slušaju se nezavisni znanstvenici, radi sitnog profita truju se ljudi i priroda.
Bilo nas je kod fra Luke starih, mladih, livih, sridnjih, desnih, bili smo brzi, konstruktivni i odlučni.
Tek san se vratila sa sastanka, kad sredimo zaključke zalipit ću ih ode da ih pročitate jer se tiču svakog od nas.

Promatram, razmišljam bit će ti drago znati da su po prvi put s nama bili jedan aktivist i načelnik Promine ( u gornjem redu treći s desna ).
U sridu, 18. veljače, grad se probudija umotan u bilo.
I pun leda.
Počelo je noću, a do 10 ujutro nadležnin službama nije palo na pamet da triba baren posut gradske ulice i ko zna oće li se ikad sitit.
Glavno da ih mi plaćamo, za ostalo će se pobrinit sunce kad izađe.
Blago nan se.


Ova zadnja mi je najdraža, 150.000 tona opasnih čestica blokirano snigon i ledon, volila bi da se tu snig i led nikad ne otopu.

Možda nije pošteno govoriti o živima umisto oplakivati mrtve, al meni cili dan od svih brojnih druženja s ovon krasnon, normalnon i jako povezanoj obitelji ne izlazi iz glave jedna večer u metropoli prije 5-6 godina.
Bili smo u krcatom Lisinskom na večernjem skupu, govorile su važne poznate face, pivala Josipa Lisac.
Čudno, al nisan sigurna je li Makso nastupija, mislin da je.
Ozbiljni muški u odijelima, tako i tata Mrvica, Makso u casual crnom, današnja žena mu, tad cura u nečem najobičnijem, ja u dugoj vešti sa zmijskin cipelama na tanki tak od 10 cm.
Kad je skup oko 23 sata završija krenilo nas 7-8, 2 ženske i ostalo muški, pješke prema hotelu Dubrovnik di smo spavali.
Na po Zrinjevca izula san postole i nastavila hodat bosa.
Smijući se svemu oko sebe došli smo do prolaza Oktogon i tu se, na ulazu iz Ilice pridali.
Neko je donija pive iz obližnjih kafića koji su zatvarali, jedan je skoknija iz sobe u hotelu donit damjanu crnog, neko naša šešir kojeg smo metnili na pod i počeli pivat.
Ljudi su prolazili, bacali poneki novčić, mnogi pripoznali i u čudu gledali Maksu jer je već bija slavan.
Brzo se skupilo svita oko nas, piva je odnekud stalno pristizala, a mi smo 3 ure uredno pivali i zarađivali.
Eto slike koja mi danas ne izlazi iz glave, slike na kojoj nedostaje njihova mama i još dva sina/brata.
A sad će najmlađi nedostajati vječno.
Plašin se kako će priživit ostali.
Zaboravila san na prvu Katjinu blogo godišnjicu, sve radi kartušina, izviješća, prijava i inih gluparija koje me zatrpaju svake godine u ovo doba 
Skoro i ne virujen da je već godina, uz vas mi je prošla lako, lipo i brzo, ka treptaj oka, nadan se da će tako još koja 
A statistika kaže :
Datum i vrijeme prvog posta:11.02.2008. (15:15)
Ukupno postova:192
Prosjek postova po tjednu:3.8
Najveći broj neaktivnih dana između postova:3
U koje doba dana najčešće pišete postove:tijekom noći (22 - 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima:11952
Prosjek riječi po postu:60
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom:0 (0%) - :))))))))))))
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:3432
Prosjek komentara po postu:17
Najviše komentara po postu:57
Dok dubin na trepavicama mogu jednon rukon kuvat, drugon pisat ozbiljni tekst o recesiji, u isto vrime pričat o Kini i sve ću učinit dobro.
Najbolje funkcioniran kad san zatrpana poslon, tako je uvik bilo, zato san uspila dignit tri blaga, kuvat, spremat, guštat, bit uvik svugdi, vidit cili svit.
Ruku na srce, to ne bi mogla neka zbunjena linčina.
Ipak ima jedna stvar kod koje san ka prava katastrofa i još jedna kod koje san ka pola katastrofe.
Papiri, računi, nalazi od doktora, važni tekstovi, garancije od aparata, domovnice, poneka fotka, projekti, sve je izmišano, cila jedna soba krcata je toga.
Složin bar tri-četri puta godišnje, sve lipo stavin na svoje misto i u roku odma napravin kupus.
Koliko puta san sebi obećala da ću pazit al ne vridi, takozvani kreativni nered jači je od mene.
Katastrofa nastupi kad triba brzo nać neki papir kojeg san imala u rukama samo po ure ranije.
Tražin pa ne mogu nać pa opet, pa...
A ovih dana pravu se obračuni, izviješća, porezne prijave...
Prava katastrofa za me, po cile dane ratujen s kartušinama.
Drugo je roba, ona isto ka papiri ima svoju sobu.
Izvučen iz ormara nešto za obuć, posli stavin u tu sobu da se provitri i zdravo, nema povratka u ormar do nove sezone.
Obično izvučen 3-4 promine u jednoj sezoni, sve ih nabacan u tu sobu i po redu oblačin.
Koji put kupin nešto šta već iman jer zna mi se učinit da stalno hodan u istom.
Šta je u pritrpanin ormarima uspijen saznat tek na kraju sezone, kad silon prilika moran zimsku robu zaminit litnjon il obrnuto.
Kako god bilo, šta god ja odlučila i napravila, jedno i drugo je neizliječivo.
Valentinovo je lipo, zgodno, sva ta srca, cviće, poljupci, crveno...
Al meni bi bilo draže da je Valentinovo u malom svaki dan, da bez velike pompe volimo i pokažemo ljubav ljudima i prirodi oko sebe.
Prigodni :
Žena sretne muža za Valentinovo s buketom cvijeća u ruci i sva nasmijana upita :
- Dragi, to cvijeće je za mene ?
Muž odgovori :
- Ne, to je za tajnicu.
Žena poludi i kaže :
- Svinjo, njoj cvijeće, a meni *urac ! Ha ?
Na to će on hladnokrvno :
- Hoćeš se zamijeniti ?
Pita muž :
- Draga, što bi ti učinila da ja dobijem na Lutriji ?
Ženica odgovara :
- Uzela bih ti pola i odmah bih odselila!
-Pogodio sam 3 broja... Evo ti 50 kuna i goni se u tri p.m. !

Dogodila se prometna nezgoda.
U Štefov 20 godina stari Jugo uletio Ferrari kojeg je vozila plavuša, seks bomba.
Plavuša predlaže da prije nego stigne policija plati Štefu 10.000 kuna i da se stvar zataška. Štef se složi, ali iz radoznalosti ipak zapita plavušu:
-Gospođice, mogu vam postaviti samo jedno pitanje?
-Naravno.
-Znate li da sam ja 40 godina radio u u uspješnom državnom poduzeću i evo imam samo ovaj stari Yugo, a vi ste još tako mladi i već vozite Ferrarija? Ako nije tajna, možete li mi reći kako Vam je to uspjelo?
-Naravno. Bavim se oralnim seksom.
-Jel' to ono što mi narodski zovemo 'pušenjem'?
-NE! To se zove oralnim seksom. Pušenje je ono što ste vi 40 godina radili u tom vašem uspješnom državnom poduzeću.

Na fotkama su brda od oko 150.000 tona prašine od feromangana i silikomangana, čestica veličine 0-5 mm, neposredno uz uzgajališta pidoča i kuće.
To je krasno ljudima za udisat, biljkama, životinjama i moru također a i katedrala je vitru sasvin blizu za donit i naslagat na nju otrove.
Nije Katja bila luda kad je digla frku, pročitajte šta kažu pametniji od nje :
ovo, ovo i ovo
Bitka je počela, sad valja ratovat, izdržat do kraja.

Mali đavolčić sletio u New York i kaže:
-Ja sam mali đavolčić, imam koferčić i došao sam krasti.
Ovi ga odmah na aerodromu okrenu i kažu:
-Ne možeš ovdje krasti, idi u Englesku.
On ode tamo i ista priča:
-Ja sam mali đavolčić, imam koferčić i došao sam krasti.
Ovi ga odmah pošalju u Njemačku:
-Idi tamo krasti, tamo se dosta krade.
I on u Njemačku, sleti na aerodrom i kaže:
-Ja sam mali đavolčić, imam koferčić i došao sam krasti.
Ovi ga odmah u rikverc i kažu:
-Ima jedna zemlja dole niže, na Balkanu, Hrvatska, tamo se krade nemilice, idi tamo.
On odmah u Hrvatsku, sleti na aerodrom u Zagrebu i kaže:
-Ja sam mali đavolčić, imam...Ma gdje mi je kofer, jebem vam mater lopovsku...
Optimističniji dio.
Razgovor san objavila jer se tiče svih nas a niste ga mogli negdi pročitat, objavljen je u Švicarskoj, mejla mi ga je Freeman, moj prijatelj i suradnik u našin raznin malin bitkama za bolje danas i sutra.
Freeman : To uopće ne zvuči na dobro. Kako će depresija pogoditi Europu?
Celente : Europa će bolje proći, jer ljudi tamo nisu toliko zaduženi i u boljoj su poziciji da se sami izvuku iz problema. SAD su se pretvorile u zemlju mlakonja, koji sami više ne mogu raditi ništa, mogu samo konzumirati, žive u velikim kućama, voze ogromne automobile i sami su postali veliki i gojazni. Jednostavno ne mogu prestati da žive iznad mogućnosti. Troše previše hrane, energije i prostora. Ne znaju kako da žive skromno. Sad je tulum gotov i pritezanje remena bit će vrlo bolno. Imamo rastući sloj potpuno osiromašenih, što na takav način nikada nismo imali. Užasavajuće je to. Imat ćemo veoma visoku nezaposlenost, veću nego kod zadnje depresije..
Freeman : Prema tome, Vi ne vidite rješenje za izlazak iz krize?
Celente : Izaći ćemo samo u slučaju ako budemo u stanju pokrenuti novi proizvodni kapacitet, koji ide dalje od novih tehnologija za alternativne energije.. To mora biti nešto sasvim revolucionarno, što će biti novi motor za gospodarstvo, ravno otkriću vatre ili pronalasku kotača.
Freeman : Povijest pokazuje: kad su moćnici konfrontirani sa velikim privrednim problemima, oni ih ne rješavaju, nego misle da će rat riješiti sve probleme. Postoji li mogućnost velikog rata?
Celente : Nakon posljednje velike depresije (Drugi svjetski) rat viđen je kao izlaz. Danas živimo u drugom vremenu. Sljedeći rat bio bi rat sa oružjem masovnog uništenja. Današnje ratove je moguće voditi samo protiv nerazvijenih zemalja. Više nije riječ o ispaljivanju interkontinentalnih raketa, već o gerilskom high-tech ratu, kakvog vidimo u Iraku ili Afganistanu. Samo, političari su spremni na sve.
Freeman: Mislite li pod tim na "operaciju pod lažnom zastavom" (false flag).
Celente: Da, oni neprekidno lažu o svemu, kao na primjer da je Sadam posjedovao atomsko oružje i njegove veze sa Al Qaidom. Tko danas može političarima vjerovati i jednu jedinu riječ?
Freeman: Pisali ste da SAD idu putem Velike Britanije. Jeste li pri tom mislili da si SAD više ne mogu priuštiti Imperij i stacioniranje trupa u 130 zemalja?
Celente: Da, američka Imperija nestaje, otići će istim putem kao i britanska. Jednostavno nemamo više novaca.
Freeman: Jedini političar, koji to kaže u SAD, i koji želi restaurirati ustavna prava i voditi razumnu privrednu politiku, je Ron Paul. Što mislite o njemu?
Celente: Ja bih ga izabrao za predsjednika. Umjesto toga morao sam glasovati za Nadera, jer Paul nije bio na glasačkom listiću. Neću podržavati nijednu od kriminalnih organizacija, koje dijele moć u Washingtonu. I veoma sam jasan po tom pitanju. Bilo tko, tko je glasao za kriminalce, podržava produžetak ubijanja i pljačke. To se ne može reći ni na bilo koji drugi način. Oni ubijaju nedužne ljude svaki dan.
Freeman : Koliko krivice u trenutnoj situaciji nose mediji. Oni se ponašaju još samo kao organi propagande.
Celente : Mediji nose veliki dio krivice. Oni su u krevetu s moći. Samo treba pogledati koje bliske veze postoje između predstavnika medija i službi, ministarstava, Pentagona i Bijele kuće. Mediji tamo svakodnevno ulaze i izlaze. Možemo se zahvaliti New York Timesu da nam je prodao irački rat. NYT je 2007., također, napisao da je problem sa gospodarstvom samo obična štucavica i da Će proći, iako smo već vidjeli pad. Mediji su na strani gospodarstva i vlasti, ni na koji način ne ispunjavaju svoju pravu funkciju.
Freeman : Što možete poručiti mojim čitaocima, kako da se pripreme za nadolazeću depresiju?
Celente : Mi u institutu govorimo odavno, da ne treba trošiti ni centa više nego što se ima. Morat ćemo živjeti novu skromnost, koja Će se manifestirati u kupovini isključivo stvari koje su neophodne i imaju duži vijek trajanja. Čitav ciklus potrošnje je prošao, ciklus kupovine i dostizanja sreće kroz materijalizam. Razumite me, i ja volim lijepe stvari, samo sada je posrijedi kvaliteta, ili koncept. Štednja i zbog obrazovanja djece. Ovdje u SAD svi žele poslati svoj pomladak na visoke škole i sveučilišta. To košta bogatstvo. I za što? Da bi mogli studirati ekonomiju ili pravo i da naprave MBA? Bolje uštedite novac. Imamo više nego dovoljno bankara i pravnika. Bolje obrazovanje je praktično i korisno, kao inženjer, tehničar ili svi zanatski pozivi. Doći će do velike promjene. Sve počinje već na lokalnoj razini. Potrebno je brinuti se o svojoj zajednici i biti aktivan u njoj. Pitanje je: kako mogu biti koristan mojim sugrađanima? Budite sretni, jer u Švicarskoj imate izravnu demokraciju i možete sudjelovati u odlučivanju. Ovdje u Americi nemamo više ništa za reći, oni rade što žele. Ljudi su protiv financijskih paketa, ali što rade političari? I dalje rade po svojem.
Freeman : Mojim čitateljima kažem: čuvajte svoje gradove i komune, borite se za održavanje javne infrastrukture, spriječite privatizaciju i rasprodaju svih vrijednosti.
Celente : Postoje službe koje su esencijalne i koje trebaju biti javne, kao transport, energija i opskrba vode. Ovdje je u pitanju globalna vlada, ja nisam teoretičar zavjere, ali svatko zna kuda vodi ovo putovanje. Cilj je kontrolirati sve i upravljati centralno.
Freeman : Mislite li da će se zbog financijskih problema mediteranskih zemalja i novih članica na istoku EU i euro raspasti?
Celente: Da, u to smo uvjereni. Mi smo to predvidjeli još prije uvođenja eura. Jedino što je potrebno za ostvarivanje tog scenarija je nacionalni populist u nekoj od zemalja članica, koji je uvjeren da samo kroz izlazak iz EU financijska kriza može biti zaustavljena, i Unija već pada. Berlusconi je to već najavio, sa prijetnjom istupanja iz Šengena zbog brojnih imigranata. Masovna migracija veliki je problem. Zapadne zemlje su preplavljene ljudima koji žele bolji život ili bježe iz nužde. Tu ne pomaže altruizam, tko će to sve platiti? Odakle osigurati smještaj, namirnice i posao, kad se više nema novaca ni za brigu o vlastitim građanima?
Freeman: Mislite da je moguće formiranje Sjevernoameričke Unije između Meksika, Kanade i SAD?
Celente: Da, to smatramo mogućim, samo su izgledi sada veći da će doći do raspada. Svjedoci smo raspadanja SAD kao što se nekad raspao SSSR. Pojedinačne regije uvidjet će da će lakše proći kroz krizu bez savezne vlade. Za što im treba daleki Washington ? Pogledajte samo kakvi se političari tamo motaju. To su sve korumpirani nesposobnjakovići koji misle samo na vlastiti probitak. Svjedoci smo raspada Sjedinjenih Država.
Freeman : Je li funkcija središnjih banaka prevladana? Na kraju krajeva one su izazvale krizu i potpuno zakazale.
Celente: Da, zakazale su. Ali, trenutno je u tijeku borba za moć, veliki žele uništiti male, kako se već toliko puta ponovilo u povijesti. Jedan od trendova, koje promatramo, nazivamo "skidajte im glave". To će se sigurno dogoditi.
Freeman : Kažete da će doći do prave pobune?
Celente : Apsolutno. Pogledajte samo svu tu bagru na Wall Streetu ili ono što izlazi iz sveučilišta kao Yale i Harvard. Oni nikada u svom životu nisu zaprljali ruke. Nemaju pojma što znači živjeti na ulici, potpuno osiromašen. Kad uzmete sve ljudima i kad nemaju više ništa za izgubit, spremni su na sve.
Freeman: Ovo, što predskazujete, ne zvuči baš optimistično.
Celente: To nema veza sa optimizmom ili pesimizmom, već sa realizmom. Kao kad odete kod doktora i dobijete dijagnozu raka u zadnjem stadiju. Treba li Vas doktor slagati ili kazati kako stvari stoje? Lažni optimizam ne mijenja ništa na činjenici da ćete uskoro umrijeti.
Freeman: Mislite li da je dobra ideja za pojedinca ili za čitave zajednice i komune, da postanu samodobavljači i da se skinu sa mreže?
Celente: Apsolutno. Sigurno. Treba ispitati mogućnosti za postizanje nezavisnosti od sistema, za uzgajanje vlastitih namirnica i proizvodnju elektriciteta. To je ono, što sam spomenuo ranije, sa novim tehnologijama to postaje moguće. Kad se to dogodi, onda će se ljudi udaljiti od majke države i korporacija. Godine 1997. objavio sam knjigu koja obrađuje upravo ovu temu. Centralni sistem trebao je pući već odavno. Održava se samo kroz jeftin novac. Ali, to više ne funkcionira. Što će nam središnja vlada, koja ionako samo proizvodi probleme i nema rješenja? Najšira samostalnost i decentralizacija, to je budućnost.
Freeman: Hvala za ovaj intervju.
Slažen se s Freemanon odavno a i sa Celentom, osobito da će se EU i SAD razbucat i da svi moramo najprije brinit o sebi i svojoj lokalnoj zajednici pa tek onda o ostalom.
Gerald Celente je prognostičar trendova, autor i direktor "Trend Research Institute", kojeg je osnovao 1980. Postao je slavan sa svojim točnim prognozama svjetskih događaja, kao pad burze 1987., raspada Sovjetskog Saveza 1990., predvidio je azijsku krizu 1997., pad ruskog gospodarstva 1998., eksplodiranje internet balona 2000. i recesiju 2001. Osim toga, predvidio je i početak pomame za zlatom 2002., pad tržišta nekretnina 2005., recesiju 2007. i paniku 2008.
Pred kraj prošle godine s njim je razgovarao i intervju objavio dr. sc. Zdeslav Hrepić ( Freeman ) 12.12.2008.:
Izvaci iz intervjua s Geraldom Celenteom u dva nastavka
Freeman: Kako vidite trenutnu situaciju u SAD?
Celente: Financijski sistem je kompletno kolabirao. Jedine dvije stvari, koje vlada radi, da bi održala zemlju na životu, su ili štampanje još više novca ili spuštanje kamata. Mi to nazivamo "Bernankeov dvokorak", jer postoje samo dva koraka koje šef FED-a može učiniti. Ni jedna od ove dvije mjere ne može promijeniti kurs i zaustaviti pad privrede. Potreban je novi produktivni kapacitet, kao u 1990-tim, kad smo ušli u recesiju, izašli smo zahvaljujući tehnologiji interneta. Sve je bilo prebačeno na internet. To je bilo realno. Naravno da je na tržištima bilo spekulacija, ali to nije imalo nikakve veze s postojanjem proizvoda. Radilo se o proizvodnom kapacitetu. Tako nešto ne može se izazvati monetarnim ili fiskalnim nadražajima. Danas, na primjer, imamo novog predsjednika, koji, kako sam kaže, želi stvoriti 2.5 milijuna novih radnih mjesta. Odakle će uzeti novac za to? Jedino ga može natiskati. Ono, sa čim smo danas konfrontirani, jest hiperinflacija kao iz vremena Weimarske Republike. To se može, također, dogoditi i dolaru. Ja sam politički ateist. Ne vjerujem u bajke, ja sam odrastao čovjek. Ako netko vjeruje da će nas političari spasiti, ili je dijete ili se samozavarava. I ovo samozavaravanje je vrlo izraženo u SAD. Ljudi su puni nade da će novi predsjednik nekako stvoriti promjenu.
Freeman : Pogledamo li tim, koji je Obama do sada izabrao, ne vidimo promjenu.
Celente : Točno, ali ne samo to; kako može biti promjene, ako je izabrao iste ljude, koji su i prouzročili krizu? Kao, primjerice Larry Summers, koji će biti ekonomski savjetnik i ovaj Timothy Geithner, direktor njujorškog FED-a. Oni su protežei Roberta Rubina. Summers je u Clintonovoj administraciji bio ministar financija nakon Rubina. To su ljudi koji su uništili Glass-Steagall-Act.
Freeman : Ukidanje tog zakona 1999. koje je izveo Clinton , glavni je uzrok ove krize, jer se tim ukidanjem izbrisala i razlika između poslovnih i investicijskih banaka i uvela se totalna liberalizacija, što je bankama ponovo omogućilo da nekontrolirano spekuliraju.
Celente : To je točno. Očigledno znate o čemu je riječ. To su ljudi koji su stvorili klimu, u kojoj su nastali svi ti derivati, kao Credit Default Swaps, SIVs, CDOs, takozvani egzotični financijski instrumenti, koji nisu ništa drugo nego opklade, to je igra kao u kockarnici.
Freeman : Vjerujete li da je kriza namjerno prouzrokovana ili je u pitanju nešto drugo?
Celente : U pitanju je pogreška. Priča se puno o iluminatima. Ako su to napravili iluminati, onda su opet iluminati ti, koji moraju ispraviti pogrešku. Ne postoji ni jedna jedina stvar, koju je bilo tko od ovih ljudi s uspjehom doveo do kraja. Ni jedan jedini u svojoj karijeri. Oni još nikada nisu ništa uradili kako treba. Dospjeli su na vrh isključivo putem inkompetencije i dupeuvlačenja. Tako se to događa u državnoj administraciji.
Da Vam dam nekoliko informacija: karijeru sam započeo u državnoj službi u Yonkersu , NY , nakon što sam diplomirao 1971.; Yonkers je solidno velik grad sa 300.000 stanovnika. Nakon toga bio sam poslan u glavni grad države New York , Albany, gdje sam radio kao asistent senatskog sekretara države New York. Zatim sam predavao politologiju na St. John 's University. Od 1973. do 1979. radio sam kao specijalist za državna pitanja u Washingtonu za kemijsku industriju. Zbog toga jako dobro razumijem državni aparat. Radio sam i za Reagana i Connolyja, bio sam zajedno sa ... Ljudi žive u iluziji, da su ovi tipovi pametniji od svih ostalih. Činjenica je, kad neko radi za državu, potrebna mu je potvrda da je gluplji od svih ostalih. Druga realnost je, a to sam vidio na poslu koji sam imao u Albanyju, kako političari gmižu da bi dospjeli do vrha. Oni se usisavaju naviše u hijerarhiji. I zbog toga vjerovati da su ovi političari u stanju riješiti problem - to je samozavaravanje. Osim toga, sve su političke organizacije u biti kriminalne organizacije, što ne kažem olako.
Freeman : Ali, zar oni nisu znali da će čitav financijski sistem implodirati, kad Greenspan bude pojeftinio novac?
Celente : Mislili su: ako želimo spriječiti da ljudi - to jest veliki igrači- izgube novac zbog pucanja internet mjehura, možemo jednostavno spustiti kamatne stope, što su i uradili nakon ožujka 2000. Od tada smo upozoravali u našem institutu, i to stoji u dokumentima, što bi se moglo dogoditi, ali nitko nije želio vjerovati. Kad smo napisali da će doći do pada, dobivali smo mnoga pisma sa zahtjevom da kažemo i nešto pozitivno, da izvijestimo i o nečem lijepom. Tako je bilo i sa ratom. Prije početka iračkog rata rekli smo ljudima da će SAD izgubiti. Bit će moguće bez većeg otpora brzo ući unutra i ukloniti Sadama, ali nakon toga će otpočeti gerilski rat, koji se ne može dobiti. Ali, nitko to nije želio čuti, to bi bilo nepatriotski. I? Nakon gotovo 8 godina rata, nismo se pomakli niti jedan korak. Dakle, kad govorim o kriminalnim organizacijama, ne mislim to kao klevetu, već kao činjenicu. Amerika vodi rat koji bazira na pogrešnim razlozima. Jesu li ljudi to znali ili ne, je u biti akademsko pitanje. U pitanju su jednostavno pogrešni razlozi i nevini muškarci, žene i djeca ginu, što je apsolutno protiv mojih moralnih načela. I oni danas pljačkaju ljude do gole kože, u sred bijelog dana, sa svim ovim što danas rade. Postoji taj mentalitet (previše velik da bih propao), što u konačnici znači da smo mi suviše mali da bi bili spašeni. To je tipično engleski "Titanik" način razmišljanja. Bogati smiju u čamce za spašavanje, siromašni ostatak je zaključan u potpalublju i dozvoljeno mu je da potone zajedno s brodom.
Freeman: Što mislite da će se dogoditi nakon što "bailout" za automobilsku industriju nije prošao?
Celente: To uopće nije relevantno i ne čini nikakvu razliku. U pitanju je mrtvorođenče od samog početka. Novac bi bio ionako samo bačen kroz prozor.
Osim toga, bilo tko, tko kupi američki auto, nema tri čiste u glavi, američki automobili su jednostavno smeće. A menadžeri su nesposobnjakovići. Potpredsjednik upravnog odbora General Motorsa, Lutz, je 2005. rekao: bilo tko, tko misli da će visoka potrošnja goriva spriječiti ljude da kupuju SUV-ove, nema pojma o čemu govori. Potpuno je pogriješio. Ti ljudi govore i proizvode smeće već desetljećima. Bilo je doba, kad su SAD proizvodile odlične automobile, ali to je već odavno prošlost. Njima je uvijek profit bio najvažniji, koliko novca mogu zaraditi sa najjeftinijim smećem.
Freeman : Financijska kriza prešla je Atlantik i stigla je u Europu. Sada uništava cijeli svijet.
Celente: Da, u pravu ste. Na svojim putovanjima primjećujem, nažalost, da Europljani i Azijati jednostavno preuzimaju svaku glupost iz SAD. Tako su i Credit Suisse i UBS podlegli istoj glupoj pohlepi i manipulaciji novca, kao i ovdašnje banke. Prije godinu dana još je bilo pitanje hoće li se i inozemstvo zaraziti. Sad čitav svijet ima upalu pluća. Pogledajte samo što se događa u Španjolskoj sa čitavom nesuzdržanom produkcijom u građevinskom sektoru, oni su proizveli jedan ogromni deponij nekretnina. Zemlja je bankrotirala. Ista stvar je i sa bivšim državama Istočnog bloka. Sreo sam ljude odatle i sa zaprepaštenjem sam slušao kako brbljaju o investicijama i marketingu, kao da oduvijek žive u kapitalizmu. Govorili su sa mnom, kao da točno znaju o čemu je riječ. Ponašali su se više kao grabljivci, kao domoroci sa Zapada. Ove zemlje i mnoge druge imaju sada vlastiti privredni horor i svi su pali izravno na nos.
Freeman : Kako vidite 2009.? Kako sad izgleda, doći će do potpunog zastoja gospodarstva.
Celente : Upravo smo objavili našu prognozu za 2009. Predskazujemo totalni kolaps privrede. Već 7. studenog 2007. predvidjeli smo financijsku propast i paniku 2008., koja se i dogodila. Sljedeće godine vidjet ćemo propast trgovinskog sektora na malo, zatim propast komercijalnih nekretnina, itd.
Dožvjet ćemo najveću depresiju ikada, puno težu od takozvane 1930-tih godina.
Freeman : Vau !
Celente : Reći ću Vam i zašto. Tada nije toliko ljudi imalo tako visoko zadužene nekretnine, također, nisu bili pod tolikim kreditnim obavezama kao danas, nisu postojale kreditne kartice, nisu bili u dugu od 14.000 milijardi. Tada je postojao trgovinski suficit, danas su SAD u minusu od više od 700 milijardi na godinu. Državni budžet bio je izbalansiran, sad imamo nevjerojatan deficit i državni dug od 13.000 milijardi, pri čemu je samo ove godine novo zaduživanje bilo 1.000 milijardi. Na početku Drugog svjetskog rata SAD bile su motor čitave svjetske industrijske produkcije, imali smo najvišu produktivnost. To je odavno prošlost. Mi smo nacija u propasti. Ulazimo u najveću depresiju i ona će biti svjetska.
Freeman : Što mislite, hoće li doći do masovne nezaposlenosti sa nemirima?
Celente: Da, mi također vidimo trend ka revoluciji. Ono što se trenutno događa u Grčkoj, može eksplodirati bilo gdje drugdje. Tamo nije posrijedi ubojstvo 15-godišnjeg dječaka, već o pobuni ljudi protiv te totalno nekompetentne, korumpirane političke kaste, koja je svuda ista. Bio sam zaposlen kod države, poznajem razmjere korupcije. U Washingtonu se sve vrti samo oko lansiranja projekata, kojima će se obogatiti inicijatori i njihovi ortaci, ruka ruku mije, novac za prijatelje, sistem je od vrha do dna korumpiran.
Freeman: Znači li sve ovo da ćemo proći kroz bolnu depresiju, koja će trajati godinu-dvije, i potom izaći iz doline?
Celente: Kako da izađemo iz doline? Što će nam pomoći u tome?
Freeman : Onda govorimo o dugotrajnoj depresiji?
Celente: Da!

Kaže zet punici :
-Vi tako dobro izgledate, bili bi idealni model za nekog kineskog slikara.
Punica sva ushićena upita :
-A zašto baš kineskog ?
-Pa oni vole slikati zmajeve.
Ne odnosi se ovo na me, ne bi ni zet ni neviste nikad rekli da san zmaj, baren dok ih ja mogu čuti 
Ove dane je još blogera otkrilo svoje tekstove po tuđin blogovima, pokralo i njih.
E, da mi se to ne dogodi zalipit ću nešto šta niko ukrast neće, svoje fotke od jučer
Pa nek lopovi patu 

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig