Gerald Celente je prognostičar trendova, autor i direktor "Trend Research Institute", kojeg je osnovao 1980. Postao je slavan sa svojim točnim prognozama svjetskih događaja, kao pad burze 1987., raspada Sovjetskog Saveza 1990., predvidio je azijsku krizu 1997., pad ruskog gospodarstva 1998., eksplodiranje internet balona 2000. i recesiju 2001. Osim toga, predvidio je i početak pomame za zlatom 2002., pad tržišta nekretnina 2005., recesiju 2007. i paniku 2008.
Pred kraj prošle godine s njim je razgovarao i intervju objavio dr. sc. Zdeslav Hrepić ( Freeman ) 12.12.2008.:
Izvaci iz intervjua s Geraldom Celenteom u dva nastavka
Freeman: Kako vidite trenutnu situaciju u SAD?
Celente: Financijski sistem je kompletno kolabirao. Jedine dvije stvari, koje vlada radi, da bi održala zemlju na životu, su ili štampanje još više novca ili spuštanje kamata. Mi to nazivamo "Bernankeov dvokorak", jer postoje samo dva koraka koje šef FED-a može učiniti. Ni jedna od ove dvije mjere ne može promijeniti kurs i zaustaviti pad privrede. Potreban je novi produktivni kapacitet, kao u 1990-tim, kad smo ušli u recesiju, izašli smo zahvaljujući tehnologiji interneta. Sve je bilo prebačeno na internet. To je bilo realno. Naravno da je na tržištima bilo spekulacija, ali to nije imalo nikakve veze s postojanjem proizvoda. Radilo se o proizvodnom kapacitetu. Tako nešto ne može se izazvati monetarnim ili fiskalnim nadražajima. Danas, na primjer, imamo novog predsjednika, koji, kako sam kaže, želi stvoriti 2.5 milijuna novih radnih mjesta. Odakle će uzeti novac za to? Jedino ga može natiskati. Ono, sa čim smo danas konfrontirani, jest hiperinflacija kao iz vremena Weimarske Republike. To se može, također, dogoditi i dolaru. Ja sam politički ateist. Ne vjerujem u bajke, ja sam odrastao čovjek. Ako netko vjeruje da će nas političari spasiti, ili je dijete ili se samozavarava. I ovo samozavaravanje je vrlo izraženo u SAD. Ljudi su puni nade da će novi predsjednik nekako stvoriti promjenu.
Freeman : Pogledamo li tim, koji je Obama do sada izabrao, ne vidimo promjenu.
Celente : Točno, ali ne samo to; kako može biti promjene, ako je izabrao iste ljude, koji su i prouzročili krizu? Kao, primjerice Larry Summers, koji će biti ekonomski savjetnik i ovaj Timothy Geithner, direktor njujorškog FED-a. Oni su protežei Roberta Rubina. Summers je u Clintonovoj administraciji bio ministar financija nakon Rubina. To su ljudi koji su uništili Glass-Steagall-Act.
Freeman : Ukidanje tog zakona 1999. koje je izveo Clinton , glavni je uzrok ove krize, jer se tim ukidanjem izbrisala i razlika između poslovnih i investicijskih banaka i uvela se totalna liberalizacija, što je bankama ponovo omogućilo da nekontrolirano spekuliraju.
Celente : To je točno. Očigledno znate o čemu je riječ. To su ljudi koji su stvorili klimu, u kojoj su nastali svi ti derivati, kao Credit Default Swaps, SIVs, CDOs, takozvani egzotični financijski instrumenti, koji nisu ništa drugo nego opklade, to je igra kao u kockarnici.
Freeman : Vjerujete li da je kriza namjerno prouzrokovana ili je u pitanju nešto drugo?
Celente : U pitanju je pogreška. Priča se puno o iluminatima. Ako su to napravili iluminati, onda su opet iluminati ti, koji moraju ispraviti pogrešku. Ne postoji ni jedna jedina stvar, koju je bilo tko od ovih ljudi s uspjehom doveo do kraja. Ni jedan jedini u svojoj karijeri. Oni još nikada nisu ništa uradili kako treba. Dospjeli su na vrh isključivo putem inkompetencije i dupeuvlačenja. Tako se to događa u državnoj administraciji.
Da Vam dam nekoliko informacija: karijeru sam započeo u državnoj službi u Yonkersu , NY , nakon što sam diplomirao 1971.; Yonkers je solidno velik grad sa 300.000 stanovnika. Nakon toga bio sam poslan u glavni grad države New York , Albany, gdje sam radio kao asistent senatskog sekretara države New York. Zatim sam predavao politologiju na St. John 's University. Od 1973. do 1979. radio sam kao specijalist za državna pitanja u Washingtonu za kemijsku industriju. Zbog toga jako dobro razumijem državni aparat. Radio sam i za Reagana i Connolyja, bio sam zajedno sa ... Ljudi žive u iluziji, da su ovi tipovi pametniji od svih ostalih. Činjenica je, kad neko radi za državu, potrebna mu je potvrda da je gluplji od svih ostalih. Druga realnost je, a to sam vidio na poslu koji sam imao u Albanyju, kako političari gmižu da bi dospjeli do vrha. Oni se usisavaju naviše u hijerarhiji. I zbog toga vjerovati da su ovi političari u stanju riješiti problem - to je samozavaravanje. Osim toga, sve su političke organizacije u biti kriminalne organizacije, što ne kažem olako.
Freeman : Ali, zar oni nisu znali da će čitav financijski sistem implodirati, kad Greenspan bude pojeftinio novac?
Celente : Mislili su: ako želimo spriječiti da ljudi - to jest veliki igrači- izgube novac zbog pucanja internet mjehura, možemo jednostavno spustiti kamatne stope, što su i uradili nakon ožujka 2000. Od tada smo upozoravali u našem institutu, i to stoji u dokumentima, što bi se moglo dogoditi, ali nitko nije želio vjerovati. Kad smo napisali da će doći do pada, dobivali smo mnoga pisma sa zahtjevom da kažemo i nešto pozitivno, da izvijestimo i o nečem lijepom. Tako je bilo i sa ratom. Prije početka iračkog rata rekli smo ljudima da će SAD izgubiti. Bit će moguće bez većeg otpora brzo ući unutra i ukloniti Sadama, ali nakon toga će otpočeti gerilski rat, koji se ne može dobiti. Ali, nitko to nije želio čuti, to bi bilo nepatriotski. I? Nakon gotovo 8 godina rata, nismo se pomakli niti jedan korak. Dakle, kad govorim o kriminalnim organizacijama, ne mislim to kao klevetu, već kao činjenicu. Amerika vodi rat koji bazira na pogrešnim razlozima. Jesu li ljudi to znali ili ne, je u biti akademsko pitanje. U pitanju su jednostavno pogrešni razlozi i nevini muškarci, žene i djeca ginu, što je apsolutno protiv mojih moralnih načela. I oni danas pljačkaju ljude do gole kože, u sred bijelog dana, sa svim ovim što danas rade. Postoji taj mentalitet (previše velik da bih propao), što u konačnici znači da smo mi suviše mali da bi bili spašeni. To je tipično engleski "Titanik" način razmišljanja. Bogati smiju u čamce za spašavanje, siromašni ostatak je zaključan u potpalublju i dozvoljeno mu je da potone zajedno s brodom.
Freeman: Što mislite da će se dogoditi nakon što "bailout" za automobilsku industriju nije prošao?
Celente: To uopće nije relevantno i ne čini nikakvu razliku. U pitanju je mrtvorođenče od samog početka. Novac bi bio ionako samo bačen kroz prozor.
Osim toga, bilo tko, tko kupi američki auto, nema tri čiste u glavi, američki automobili su jednostavno smeće. A menadžeri su nesposobnjakovići. Potpredsjednik upravnog odbora General Motorsa, Lutz, je 2005. rekao: bilo tko, tko misli da će visoka potrošnja goriva spriječiti ljude da kupuju SUV-ove, nema pojma o čemu govori. Potpuno je pogriješio. Ti ljudi govore i proizvode smeće već desetljećima. Bilo je doba, kad su SAD proizvodile odlične automobile, ali to je već odavno prošlost. Njima je uvijek profit bio najvažniji, koliko novca mogu zaraditi sa najjeftinijim smećem.
Freeman : Financijska kriza prešla je Atlantik i stigla je u Europu. Sada uništava cijeli svijet.
Celente: Da, u pravu ste. Na svojim putovanjima primjećujem, nažalost, da Europljani i Azijati jednostavno preuzimaju svaku glupost iz SAD. Tako su i Credit Suisse i UBS podlegli istoj glupoj pohlepi i manipulaciji novca, kao i ovdašnje banke. Prije godinu dana još je bilo pitanje hoće li se i inozemstvo zaraziti. Sad čitav svijet ima upalu pluća. Pogledajte samo što se događa u Španjolskoj sa čitavom nesuzdržanom produkcijom u građevinskom sektoru, oni su proizveli jedan ogromni deponij nekretnina. Zemlja je bankrotirala. Ista stvar je i sa bivšim državama Istočnog bloka. Sreo sam ljude odatle i sa zaprepaštenjem sam slušao kako brbljaju o investicijama i marketingu, kao da oduvijek žive u kapitalizmu. Govorili su sa mnom, kao da točno znaju o čemu je riječ. Ponašali su se više kao grabljivci, kao domoroci sa Zapada. Ove zemlje i mnoge druge imaju sada vlastiti privredni horor i svi su pali izravno na nos.
Freeman : Kako vidite 2009.? Kako sad izgleda, doći će do potpunog zastoja gospodarstva.
Celente : Upravo smo objavili našu prognozu za 2009. Predskazujemo totalni kolaps privrede. Već 7. studenog 2007. predvidjeli smo financijsku propast i paniku 2008., koja se i dogodila. Sljedeće godine vidjet ćemo propast trgovinskog sektora na malo, zatim propast komercijalnih nekretnina, itd.
Dožvjet ćemo najveću depresiju ikada, puno težu od takozvane 1930-tih godina.
Freeman : Vau !
Celente : Reći ću Vam i zašto. Tada nije toliko ljudi imalo tako visoko zadužene nekretnine, također, nisu bili pod tolikim kreditnim obavezama kao danas, nisu postojale kreditne kartice, nisu bili u dugu od 14.000 milijardi. Tada je postojao trgovinski suficit, danas su SAD u minusu od više od 700 milijardi na godinu. Državni budžet bio je izbalansiran, sad imamo nevjerojatan deficit i državni dug od 13.000 milijardi, pri čemu je samo ove godine novo zaduživanje bilo 1.000 milijardi. Na početku Drugog svjetskog rata SAD bile su motor čitave svjetske industrijske produkcije, imali smo najvišu produktivnost. To je odavno prošlost. Mi smo nacija u propasti. Ulazimo u najveću depresiju i ona će biti svjetska.
Freeman : Što mislite, hoće li doći do masovne nezaposlenosti sa nemirima?
Celente: Da, mi također vidimo trend ka revoluciji. Ono što se trenutno događa u Grčkoj, može eksplodirati bilo gdje drugdje. Tamo nije posrijedi ubojstvo 15-godišnjeg dječaka, već o pobuni ljudi protiv te totalno nekompetentne, korumpirane političke kaste, koja je svuda ista. Bio sam zaposlen kod države, poznajem razmjere korupcije. U Washingtonu se sve vrti samo oko lansiranja projekata, kojima će se obogatiti inicijatori i njihovi ortaci, ruka ruku mije, novac za prijatelje, sistem je od vrha do dna korumpiran.
Freeman: Znači li sve ovo da ćemo proći kroz bolnu depresiju, koja će trajati godinu-dvije, i potom izaći iz doline?
Celente: Kako da izađemo iz doline? Što će nam pomoći u tome?
Freeman : Onda govorimo o dugotrajnoj depresiji?
Celente: Da!
Post je objavljen 04.02.2009. u 00:05 sati.