plava brazda
nedjelja, 15.02.2009.
NEIZLIJEČIVO
Dok dubin na trepavicama mogu jednon rukon kuvat, drugon pisat ozbiljni tekst o recesiji, u isto vrime pričat o Kini i sve ću učinit dobro.
Najbolje funkcioniran kad san zatrpana poslon, tako je uvik bilo, zato san uspila dignit tri blaga, kuvat, spremat, guštat, bit uvik svugdi, vidit cili svit.
Ruku na srce, to ne bi mogla neka zbunjena linčina.
Ipak ima jedna stvar kod koje san ka prava katastrofa i još jedna kod koje san ka pola katastrofe.
Papiri, računi, nalazi od doktora, važni tekstovi, garancije od aparata, domovnice, poneka fotka, projekti, sve je izmišano, cila jedna soba krcata je toga.
Složin bar tri-četri puta godišnje, sve lipo stavin na svoje misto i u roku odma napravin kupus.
Koliko puta san sebi obećala da ću pazit al ne vridi, takozvani kreativni nered jači je od mene.
Katastrofa nastupi kad triba brzo nać neki papir kojeg san imala u rukama samo po ure ranije.
Tražin pa ne mogu nać pa opet, pa...
A ovih dana pravu se obračuni, izviješća, porezne prijave...
Prava katastrofa za me, po cile dane ratujen s kartušinama.
Drugo je roba, ona isto ka papiri ima svoju sobu.
Izvučen iz ormara nešto za obuć, posli stavin u tu sobu da se provitri i zdravo, nema povratka u ormar do nove sezone.
Obično izvučen 3-4 promine u jednoj sezoni, sve ih nabacan u tu sobu i po redu oblačin.
Koji put kupin nešto šta već iman jer zna mi se učinit da stalno hodan u istom.
Šta je u pritrpanin ormarima uspijen saznat tek na kraju sezone, kad silon prilika moran zimsku robu zaminit litnjon il obrnuto.
Kako god bilo, šta god ja odlučila i napravila, jedno i drugo je neizliječivo.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig