plava brazda
srijeda, 05.11.2008.
ZAVIDAVANJE
Ovo je Sridnji donija s puta luster za sobu Maloga princa, nek odma zna od čega se živi i šta se u kući voli.
Luster me sitija kako smo radili jednodnevne izlete za turiste.
Po hotelima, od Mirana u Pirovcu do Medene u Trogiru, prodavali smo izlet avionon u Dubrovnik.
Uvik je bilo sve prodano, svaki turist šta dođe 8 dana u sridnju Dalmaciju tija bi povirit u slavni Dubrovnik.
Skupili bi ih autobusima, finin, udobnin Setrama i na Resniku ukrcali u avion.
Ti avioni su bili Tupoljevi, malo grublji, neudobniji od aviona na koje su zapadnjaci navikli.
Ka organizator išla san skoro na svaki izlet, ne toliko radi Dubrovnika koliko radi leta nad obalon, nema ničeg na svitu šta je lipše od toga.
Vozači autobusa mogli su umisto cili dan čekat na Resniku ić s nama, uvik ima mista za 1-2 čovika.
Imali smo jednog koji je umira od straha čin bi se približija aerodromu i umira od želje da vidi Dubrovnik, nikad nije bija.
Drž, ne daj, nekako smo ga nagovorili uć u avion, tad smo mi organizatori ulazili di nas je volja, ne obavezno priko rentgena ka obični putnici.
Turisti već sidu na svojin mistima, vezali se, a naš vozač sta na srid prolaza, vadi iz đepa kacavidu ( šrafciger ) i počne zavidavat sidalo, lupka po prozoru, pretincima za ručnu prtljagu, vadi čekić, klišta...
Nasta muk, svi ga blido gledaju, on još bliđi radi li, radi.
Osoblje aviona i mi molili ga da se umiri i sidne, nek ne plaši svit, on održa govor kako ni svoj autobus ne pomakne dok se ne uvjeri da je sve ok.
Poletili smo s malin kašnjenjen, sritno stigli i krenili na posal, triba razgledat grad, popet se na Srđ, ručat, dan proleti.
Turisti su nan bili krasni, ni jedan se nije zagubija, osta na Srđu il ko zna di, slušali su vodiče ka mala dica.
Onda smo shvatili, triba ih pripast prije leta pa će cili dan bit dobri, a vodiči i vozači će na kraju dobit manče ( tringelta ) ka u priči.
Od tada san na svaki jednodnevni avionski izlet nosila kacavidu i klišta i malo zavidavala prije polijetanja.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig