plava brazda

petak, 24.10.2008.

RIBA SMRDI...

Prestrašno je ovo šta nan se u zemlji događa.
Još jučer su vrli sabornici izglasali povjerenje jednoj totalno sluđenoj, nesposobnoj Vladi, ustvari glasali za svoje guzice, da ostanu tu di jesu i osiguraju ne samo nezasluženu i prebogatu mirovinu sebi nego i život na visokoj nozi svojoj unučadi.
Ništa se neće popraviti dok su na sceni uvik isti likovi iz zna se organizacije, a ni likovi iz drugih organizacija nisu puno bolji.
Oni su od početka stvarali i stvorili ovo šta imamo.
Apsolutno nigdi, ni na jednom radnom mistu koje je vezano za državnu ili lokalnu kasu ne može se zaposliti stručnjak, može samo rodijak i stranački poslušnik.
Njihovo znanje dovelo je do amorala i rasula u svin segmentima življenja.
Imamo svi skupa platit po miljarde kuna jer su lažirali podatke kad su u bescjenje prodavali naše banke za šta, naravno, neće odogovarat ni kazneno ni imovinon hdz-ovci koji su to učinili.
Dok svi šta su gologuzi došli na vlast il bili blizu vlasti ne kažu i dokažu odakle in euri, vile, jahte, kolekcije skupocjenih satova, samo ćemo tonuti sve dublje, nema šansi za bilo kakav pomak na bolje.
Riba smrdi, zna se, od glave.

24.10.2008. u 00:05 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig