plava brazda
petak, 26.09.2008.
ADIO LITO
Nervozna, usplahirena, grintava, jučer san se u kužini ličila kuvanjen i usput opraštala s liton.
Spremala paprike, one su mi oduvik simbol litnje spize.
Meso mlijen sama, nikad u životu nisan i ne bi kupila gotovo mliveno.
Cili dan san imala posla, kod mene to mora bit kako triba il nikako.
Najprije malo zažutin kapulu, pancetu na kockice i bili luk pa stavin u cidiljku da ode višak masti i da se oladi.
Posebno zakuvan pomidore, procidin ih kroz pasirku.
Onda mlijen meso, kapulu, pancetu i bili luk, dodan jaja i začine pa punin paprike.
Složin ih u veliku, široku teču, ulijen pasirane pomidore i malo vode ako triba, ostružen muškatnog oraščića, ubacin par klinčića i zrna papra pa stavin kuvat 2-3 ure na lagano.
Lipo je dodat komadić domaće pancete il suvih rebara da zamiriši.
Uz punjene paprike obavezno ide kremasti pire, protisnuti kunpir mikseron pomišan s maslacon, mlikon, soli, dodan malo muškatnog oraščića i žumanjac.
Pečene očistin, filetiran, polijen djevičanskin maslinovin, posolin, dodan usitnjenog češnjaka.
Sladoled je isto domaći, od jaja, cukra i šlag pjene.
U polovicu dodala vanilije, u polovicu rastopljene čokolade pa ulivala u zdilu za zamrzavanje naizmjenično za dobit šare.
Mlađa, Moj i ja nismo uspili pojist, al nema frke, par punjenih san zamrzla, pečene mogu stat više dana, sladoled isto.
Eto, malo san se zabavljala, al misli su mi svejedno bile u Munchenu.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig