Travanj 91., zove prijatelj, noć prije nije svog Golfa stavija u garažu i nema ga, nesta, isparija.
Policija je zapisala, al on mu se više ne nada, ta do ušiju nan dopiru ratne trube, ko će tražit Golfa.
Lipanj 91., agenti iz Austrije, BiH, Slovenije i mi, 30-tak glava ukupno, gostujemo u Turskoj 9 dana, Ankara, Istanbul, Bursa, Anadolija.
Treći, četvrti dan stara prija iz Sarajeva i ja u gradu svile Bursi šetamo, ne kupujemo, nije to kineska il tajlandska ni po cijeni ni kvaliteti a i šta će nan, imamo kući bolju.
Spomenen nestalog bilog Golfa, ona raširi oči, kaže da je parkiran prid njezinin stanon u Sarajevu.
Bili, bez tablica, pokriven tendon, ne miče nigdi otkad je prije dva miseca doša.
Na povratku s Brnika nazvala prijatelja nek za slijedeće jutro uzme rent a car, idemo u Sarajevo po njegovog Golfa.
Krenili auton ljubljanskih registracija, Hertz rent a car, u Trilju nas zaustavila žena, pita tribamo li šta i di bižimo.
Nigdi ne bižimo, zašto bi, ona kaže da je počeja rat u Sloveniji, a u nas njihova registracija pa je mislila...
O, samo smo u Mostaru popili kavu i juriš za Sarajevo.
Je, to je bio njegov Golf, za divno čudo cil, neopljačkan.
Zvali policiju, oni sritni šta smo sami našli auto, lopova niko tražit i neće.
Sve brzo sredili, al uvatila nas je noć, morali ostat spavat jer tad ić noću kroz ceste svih mogućih naroda nije bilo za priporučit.
Na Baš čaršiji i u Holiday Innu sve bilo normalno, rat je daleko, čak tamo negdi u Sloveniji.
Ujutro vratili rent a car, dobili privremene tablice i krenili Golfon, uz upute di nikako ne smimo stat na kavu.
Nismo nigdi stali, nismo nikad brže prošli taj put.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig