Travanj 91., zove prijatelj, noć prije nije svog Golfa stavija u garažu i nema ga, nesta, isparija.
Policija je zapisala, al on mu se više ne nada, ta do ušiju nan dopiru ratne trube, ko će tražit Golfa.
Lipanj 91., agenti iz Austrije, BiH, Slovenije i mi, 30-tak glava ukupno, gostujemo u Turskoj 9 dana, Ankara, Istanbul, Bursa, Anadolija.
Treći, četvrti dan stara prija iz Sarajeva i ja u gradu svile Bursi šetamo, ne kupujemo, nije to kineska il tajlandska ni po cijeni ni kvaliteti a i šta će nan, imamo kući bolju.
Spomenen nestalog bilog Golfa, ona raširi oči, kaže da je parkiran prid njezinin stanon u Sarajevu.
Bili, bez tablica, pokriven tendon, ne miče nigdi otkad je prije dva miseca doša.
Na povratku s Brnika nazvala prijatelja nek za slijedeće jutro uzme rent a car, idemo u Sarajevo po njegovog Golfa.
Krenili auton ljubljanskih registracija, Hertz rent a car, u Trilju nas zaustavila žena, pita tribamo li šta i di bižimo.
Nigdi ne bižimo, zašto bi, ona kaže da je počeja rat u Sloveniji, a u nas njihova registracija pa je mislila...
O, samo smo u Mostaru popili kavu i juriš za Sarajevo.
Je, to je bio njegov Golf, za divno čudo cil, neopljačkan.
Zvali policiju, oni sritni šta smo sami našli auto, lopova niko tražit i neće.
Sve brzo sredili, al uvatila nas je noć, morali ostat spavat jer tad ić noću kroz ceste svih mogućih naroda nije bilo za priporučit.
Na Baš čaršiji i u Holiday Innu sve bilo normalno, rat je daleko, čak tamo negdi u Sloveniji.
Ujutro vratili rent a car, dobili privremene tablice i krenili Golfon, uz upute di nikako ne smimo stat na kavu.
Nismo nigdi stali, nismo nikad brže prošli taj put.
Post je objavljen 13.08.2008. u 09:48 sati.