plava brazda
ponedjeljak, 11.08.2008.
BILA BOJA
U priči s jednin nikako siromašnin zlataron iz Istanbula, kojeg san od ranije poznavala, jedanput se dotakla bisera.
Imala ih na vratu, on blenija, počeja govorit kako mu se za par miseci udaje ćer i da bi strašno volija darovat joj bisere ali su kod njih urnebesno skupi.
Kad san mu rekla koliko san platila svoje nije moga virovat.
Posli nekog vrimena lutan po Macau, sitin se priče, kupin bisere za ćer mu, lako ću prominit let, iskrcat se u Istanbulu, ostat dan-dva, razveselit starog poznanika.
Nasmija se, ka uvik, od uva do uva čin me vidija, a kad san izvadila bisere skoro ga je trefila kap od sriće.
Naravno, platija je stvarnu cijenu ogrlice, ja darovala biserne naušnice.
Odveja me na gala ručak, guštala san, volin njihovu spizu, osobito povrće na miljun načina.
Dogovorili se da će uvečer doć po me za izać sa ženon i ćeron kojoj ništa ne smin reć, i svoje i moje bisere će joj dat za 8 dana, na dan vinčanja.
Bili smo siti od ručka pa umisto večere odlučili otić samo na kolače.
Oni predložili slastičarnu priko mosta, na azijskoj strani.
Ajme šoka za me, nikad prije ni posli nisan vidila takvu slastičarnu.
Miljun vrsta kolača, svi bili ka snig, druge boje u slastičarni nije bilo.
Kroz glavu mi letija šlag, bilanjci, al nije to samo to, okusi i tekstura su razni i famozni.
Pogađala šta je, oni se smijali, znaju da neću pogodit.
Temelj većine kolača je pileće meso, bilo.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig