plava brazda
petak, 18.07.2008.
STIŽU
Do večeri će moje dvi Prinčipeše doć, ne ode u grad nego na vikendicu kod druge bake.
Minja se raspored, svaki dan ću se do njih vozit 30 km vamo-tamo il ić brodicon kad iman više vrimena.
Lani se Prva sa svoje dvi godine bacala s broda u more bez obzira na dubinu, ka vrtuljak, odma bi se popela po skalinama pa opet skok, nikad stat.
Druga nema još 4 miseca, pričekat će iduće lito za skakat s broda.
Za bit s njon tribat će više ić auton i sidit prid vikendicon.
To mi ne leži, puno je svita, moraš uvik imat in robu, namistit facu.
Nikad nisan volila taj vikendaški dio, tu je 90% ljudi iz grada, onih koji samo 15 km dalje imaju kuće i stanove u kojima živu.
Plažu, restoran i igralište di smo se za ditinjstva i mladosti skupljali volin, al ovo ne.
Puno je prinemaganja, glume, priblezgavanja, ulizivanja, olajavanja.
Dosta njih tamo živi po principu "nek susjed vidi šta smo moćni, složni, lipi, pametni", živi se za pokazat se drugima, ne za guštat.
Najprije se žalosnin pogledon ošacuje one koji su došli istin auton ka lani.
Mislin, stvarno, di to ima vozit dvi sezone istu makinu ?
Pa se onda ošacuje ima li dvi iste nove aute i zlobno gušta ako ima, padne u depresiju ako je naša auta jedna od te dvi iste.
Gleda se ko šta kuva, jel na stolu vino il vrhunsko vino, ko je kome doša za ostat par dana a ko na kavu na kojoj se svak fali sa svojima i kritizira sav ostali svit.
Evo, već me zabolija mozak.
Al isplati se pritrpit za bit s Prinčipešama.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig