plava brazda
ponedjeljak, 14.07.2008.
IDEMO KUĆI
Za spuštat se na Podgoricu avion triba malo pikirat, meni gušt, al većina se plaši, osobito šta je u toj kruni od planina bila velika nesrića JAT-a.
Došli kasno popodne, odma sili u autobus za Žabljak.
Vozali se i vozali, nikad prić tih par kilometara jerbo nan je kolega domaćin kraj svakog kamena il stabla ima ispričat šta se tu kroz povijest dogodilo.
Na po puta ispalili na živce, zborno zagrintali :
-Oš više umuknit, jebote, nismo ti mi turisti nego kolege.
Malo se ofendija, drugu smo polovicu puta ipak prošli brže.
Lipi komforni planinski hotelčić, frizer, fitness, sve pet, al priroda...
Priroda je nestvarna, prilipo Crno jezero, šuma...
I spiza, dočekala nas večera od miljun domaćih mirisa i okusa, pole kunpira pečene u kori, kajmak, vrhnje, panceta, janje, domaći kruv, ma koji kus kus, paelje i slične trice, sve se to može sakrit u mišju rupu prid ovin.
Zaružili do kasna.
U pet ujutro probudija me šušur.
Šta ću nego krenit u restoran na kavu, a tamo...
Za šankon sidu dva u kožusima od ovčje kože, truse rakije ka da je voda, sve daje na vonj znoja, ovaca i alkohola...
To su pastiri šta u blizini čuvaju ovce, u hotelu su ka u kući.
Ajme, kakvo dobro jutro, puca glava, o želucu neću ništa reć !
Svaka čast ljudima, duboko cijenin njih i njihov posal, al ne može se u 5 ujutro od hotelskog restorana napravit birtija, tako se ne razvija turizam.
Zadnji let ove ture bija je za Ljubljanu.
Postigla san rekord, od 23 dana puta, 11 dana i noći u komadu bez postelje, samo tuš i naprid naši 
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig