plava brazda
četvrtak, 10.07.2008.
PRŽINA
Let Faro-Tunis.
Prilipa, vedra noć, avion se diga da će priko Gibraltara na Afriku, onda uz njen sjeverni, mediteranski rubni dio do Tunisa.
E, da ne bi, javlja kontrola leta da nan mora prominit koridor, triba otić na Španjolsku, Korziku, Italiju, Albaniju, Grčku pa Tunis.
Duplo letenja, duplo goriva.
Nema veze, i nako smo na letu svi domaći, pijuckamo viski, zezamo se, pivamo, 2-3 štrebera zakunjali.
Uru i po leta dulje, isto smo za čas došli nad Tunis di je počelo pravo veselje.
Pustinjska oluja, nema dozvole za slijetanje.
Pržina se digla nebu pod oblake, vitar podivlja, vidljivost nula, a mi nemamo goriva, već potrošili duplo od planiranog.
Veli pilot da idemo na Monastir, spuštat se moramo pa kom obojci kom opanci, nek stavimo putovnice u zube da nas mogu lako identificirati, ko oće nek se na brzinu izopija, zapali duvan, i nako više ništa nije važno.
Poslušali šta je reka, smijali se, pivali, neki su i plesali, onda smo morali sist, vezat se i malo pričekat za znat oćemo li na zemlju u komadu il u komadićima.
Letila san puno, svugdi i sa svin mogućin kompanijama, ne sićan se lipšeg, mekanijeg, ugodnijeg slijetanja.
Pilot velemajstor.
U hotelu nas dočeka kus kus za večeru mada je prošlo 3 ure u noći.
Malo smo jeli, žurili u sobe di smo imali važnog posla prije tuširanja i doručka.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig