Iz Moskve za Lenjingrad tili ić svojin avionon, al nešto se zakompliciralo s renoviranjen aerodroma, avion doša za dva dana za nama.
Morali tražit drugi prijevoz, šta ćeš, Crvena strijela, noćna vožnja, spavaća kola.
I danas mi je ža zbog noći, nisan mogla vidit sela, ni Potemkinova ni obična, gradove, život uz prugu.
U strijeli je bilo života, rekla bi i pravljenja novog 
Moskva je velika, raskošna, puna povijesti, al Lenjingrad je pravi grad-dragulj, prelip, zanimljiv, intimniji od Moskve, blizak, drag...
Već znate da me najviše zanima život ljudi.
Bija je petak kad smo došli.
Po hotelu su hodali ljudi s limenim kantama od 5 litara u rukama, do kasne noći nisan skužila o čemu se radi.
Palo nan napamet napravit tulum u hotelskoj sobi, odlučili da jedan ode u centar grada hotelskin taksijen i svakako kupi neko naše piće.
Vukli šibicu ko će ić, a jesen ti gajde, ko će nego ja 
Iskrcalo me u centru punon ljudi, rano popodne, zbog polarne noći već mrak, di ću sad ajme ti se meni.
Odjedanput se ukaza spas, prilazi fini stariji gospodin i šta ću, stanen isprid njega i počnen mrmljat : Would You be so kind...
Znan ja ruski "na svidanje" i slično, al čovik mi je izgleda ka stranac.
I je, dopisnik londonskog Timesa, odma mi postalo neugodno govorit svoj engleski s majstoron.
Raspričali se, poveja me u prekrasni dućan za strance, sav u mozaiku, di su se prodavala najfinija pića iz cilog svita, sortirana po zemljama.
Mojoj srići nije bilo kraja kad san našla babić šibenske vinarije 
Ekipa nije mogla virovat da držin babić, zatulumarili i kako to već na tulumima biva oko ponoć se uputili u hotelski bar.
Tamo šou.
Oni ljudi s limenin kantama u rukama, to su Finci, dođu priko vikenda izopijat se u Lenjingrad i sobon donesu đus.
Ode me memorija napustila, sićan se samo velike rijeke votke-đusa 
Ko može triba svakako otić u Rusiju, posebno u St. Petersburg.
Votke ima, a ima i đusa
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig