plava brazda

srijeda, 07.05.2008.

DRUKČIJI DIO

Photobucket Photobucket

Vaza i pribor za isti

Bisnija je rat, živilo se bez struje, pod granatama, s vrićama punin pržine naslaganin do prvih katova kuća.
Puka film, odoh sama do Hong Konga. Dobro, bija je u pitanju i poslovni razlog, al to je druga priča.
Doletili nad Hong Kong, tajfun, ne daju sletit. Nakon uru vrimena kruženja ipak se spustili na ono šta se tamo zove aerodrom, usku pistu izgrađenu u moru, punu gužve, svaki čas slijeću i polijeću Jumbo jetovi iz cilog svita.
U gradu nisan znala jel se triban smijat il plakat, sve je bilo poplavljeno, oko svake kuće iste one vriće s pržinon, ka da se nisan nigdi makla.
Stanje u kuferu neloše, kava alat OK, pršut isto, jedna od 5 boca vina razbila se, crno se razlilo po robi, al nije problem jer novi kufer, robu, ode je lako kupit.
Carina je stroga, ne smi se unosit spiza i piće, al...
Sutradan san se ukrcala na hidrogliser ka naša Krila, vozi 45 minuta do rive di kroz jednu kućicu ulaziš u Macao, kroz drugu u Kinu.
Nosila san važeći crveni pasoš i novu plavu putovnicu, u Hong Kong ušla na crveni, u Macao ovaj put nisan ni provala uć, u Kinu ušla opet na crveni. Nisu imali pojma šta je plava putovnica.
Autobuson do Guangzhoua, za njihove pojmove gradića koji ima 3 miljuna stanovnika.
Uzela san englesko-kinesku prevoditeljicu, tražila da mi pokaže znamenitosti, ništa od toga, da mi ispriča najbitnije o gradu, slabo, onda nek me bar odvede di je svila, suveniri. Vodala me ka majmuna po dućanima sa sintetikon, to je njima „japanska svila“ koju obožavaju jer se ne mora peglati. Japance ne volu, teška povijesna sićanja, al ovu "svilu" volu. Na kraju san tražila da mi kaže o lokalnom prijevozu unutar pokrajine Guandong da bi mogla sama otić u unutrašnjost, u sela i tamo di iman poslovni razgovor.
Rekla je da će vozač autobusa provat kartu naplatit više jer san strankinja, al neka uvik, za svaku vožnju dan 1 juan i gotovo. Tako i bi. Za vozni red je rekla da ga nema, autobusi lokalci stano kružu. Istina je, ako dođe autobus dok pušiš ne isplati se gasit cigaret, doć će još baren 2 dok popušiš.
Autobusi su mali, 20-tak sidala, stariji od Kineskog zida, u njima se vozu svi, kokoše, koze, vriće povrća, ljudi i ja. Naravno, puši se.
Guandong je bogata pokrajina. Tu je krcato tvornica koje sve izvozu u Hong Kong, na zapad, u cili svit, a i zemlja je plodna, vlage koliko voliš, more i rijeka, sve puno spize. Odlični rakovi, slični velikin škampima, bila riba od kil-dva komad.
Stanovnici imaju mrvu svog polja s rižon i radu u tvornicama di dobiju tri obroka riže. Osjetili višak love, počeli gradit kuće koje ne održavaju, za čas novu kuću pretvoru u zapuštenu.
Poslovni dio mog puta odnosija se na razgovor s prebogatin Kinezon, vlasnikon nebodera u Hong Kongu i Minhenu, tvornice patika i postola u Guandongu odakle potječe. Znala san ga iz Hong Konga, taipan, bila u njegovoj viletini u brdu Hong Kong Islanda, vozija me šofer od žene mu u rozom auti duljen od velikog autobusa, dočekalo miljun sluga, živa glazba od 3 svirača šta u kantunu salona lagano svira, ama ne znan ni nabrojit sav luš.
Pršut i vino nisu bili za njega nego iznenađenje, zafrkancija i gušt za naš svit, europljane.
Šta si dalje od kuće pojam "naš" je širi, ode su mi naši iz moje ulice, grada itd., tamo su mi naši europljani, svi bijelci itd.
Zona u kojoj su tvornice predgrađe je Guangzhoua, u najvećen broju tvornica bijelci su glavni menađeri, svi stoju u prekrasnon malon hotelu uz šumu i slapove di je i mene čekala soba specijal de luks.
Zidovi sobe bili su obloženi čiston svilon, zavjese iste i posteljina, sve boje neba s flekama, srića ponila svoje šugamane za leć, na stolu čajnik s vrilon vodon i gomila čaja od jasmina. Koji božanstveni miris !
A ispod kreveta prašine otkad se hotel izgradija, nikom nikad nije palo na pamet to pomest, oni to ne vidu.
U sobu se skupila cila EU, Talijanca skoro od sriće strefilo srce kad je vidija pršut i vino, a kad je doša sebi tija me streljat šta se ona jedna boca razbila.
Posjet tvornici i tamošnje navade u idućen broju.

07.05.2008. u 00:05 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig