plava brazda
utorak, 29.04.2008.
SLIKAVANJE, MI, FJAKA
Ne znan triban li vas zamarat biserima s putovanja jer toga ima puno previše.
Slika je manje, nešto na kameri, to neman veze skinit.
Neslikavanje je profesionalna deformacija, turisti su mi znali popit krv jer tribaju još uslikat ovo ili ono pa bi kasnili svugdi, čak i na avion.
Za ne bit turist odala san okolo uglavnon bez fotoaparata.
Slikavat nisan volila ni dok san ka dite bila članica Foto kluba, očaravala me samo tamna komora, kemija nastajanja fotki.
Putovanja su isto kemija, minjaju ti pogled na svit, minjaju te iznutra.
Kakvo vrime je u nas došlo prosječni čovik ne samo da neće ić na putovanja nego neće ni kruva vidit svaki dan.
Privareni radnici i oboljeli od azbestoze u Salonitu Vranjic, dica protestiraju po ulicama, mafija bacila oko na teren trogirskog škvera, ko šljivi radnike, sudac Ustavnog suda nije platija priko 200.000 kuna poreza, njemu ošlo u zastaru, ja bi za to svršila u zatvor, tip zatuka dvoje ljudi, treći u komi, Uskok istražuje Bandi(t)ćev lopovski Holding...
A šta je ovo, koji je ovo horor, di mu je kraj ?
U Dubaiju većinu fascinira Zlatna ulica, mene ne.
Tamo je miljun zlatarnica u nizu u kojima je stvarno dobro i jeftino zlato, ne toliko drago kamenje ni biseri i to je to, neš ti.
Prvi put kad san došla šokiralo me šta san pridveče pješke prilazeći glavnom gradskom trgu vidila gomilu ljudi, krcato, i misla kako san dospila na neki mitinig, kad ono...
Svi do jedan muški, svi se držu za ruke, neki zagrljeni, a kako se nas 10, 6 ženskih i 4 muška, približavalo najbliži su počeli buljit u nas.
Ušli smo u prvi dućan pitat jel dobro vidimo.
To su mahon Azijati, radna snaga, koji godinama tu radu, a nema viška žena, ne može ni bit kad svaki mali šeik ima baren pet komada pa su se okrenili sami sebi.
Posli san se navikla svaki čas srest po gradu zagrljene muške.
Nije me fasciniralo jahanje na devama, jedno noćenje u pustinji u šatoru, ni vile s minaretima ni moderne, superluksuzne građevine.
Ali je neka vrsta fjake, mira, usporenosti u koje tamo upadneš.
Bogatstvo ih čini komodnin, besplatno je zdravstvo, školstvo, sve javne potribe, nema namrgrođenih ljudi, nema frke.
Možeš kupovati zlato, tehniku i robu iz cilog svita jeftinije nego tamo di je proizvedena jer nemaju uvozne carine.
I nisan se tribala motat u krpe nit vezivat maramu na glavu ka u drugin, sličnin zemljama.
Sretala san tamo naše ljudi koji su radili u susjednin zemljama, došli bi na vikend u Dubai za odahnit, odmorit se, guštat.
Zato i ja volin Dubai.
A ovog čuda san s vrimenon donila na tone i dilila ka bonbone.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig