plava brazda

srijeda, 23.04.2008.

JAPANKE I BIČVE

Photobucket Photobucket
Suvenirčići iz Bangkoka i Hong Konga

Sidimo nas tri u mojoj sobi u hotelu Naray u Bangkoku.
Skuvale kavu, dimin samo ja. Donile smo sobon lončić, kil kave, cukar i grijač za vodu s utičnicama za cili svit.
Ne moš ti računat da ćeš po svitu moć popit pravu kavu, jok.
Ko nosi ne prosi i nije grintav radi one američke vodurine šta zovu kavon.
Ode smo četvrti dan, ali ne prvi put, obašle smo ranije znamenitosti i grad, sad obavile šta smo tribale, kupile zvizdarije.
Vanka veljača, 40 stupnjeva, nama vruće i pomalo dosadno.
Ne znan koja je rekla da za ubit vrime skoknemo 2-3 dana do Hong Konga, blizu je, karta za kući nan je tek za 5 dana i to odavde.
Rečeno, učinjeno.
Neš ti, malo više od dvi ure leta do tamo. Rekle recepciji da nas neće bit 3 noći, ostavile stvari u sobama u Narayu, skupile alat za kavu, lovu i ajmo, ja u vešticu na špaline i japanke, one u šlape, kotule i majice.
Više nan ništa ne triba, u Hong Kongu se kupuje šta god ti srce oće, prvoklasna roba, kuferi...
Oko pet popodne sletile.
Ajme šoka !
Vanka oblačno, temperatura 13 stupnjeva, smrzle nan se kosti.
Nije nan palo na pamet provjerit klimu prije nego smo krenile.
Uzele taxi do hotela Ambasador na Koowlonu, tamo nas znaju od prije, u strogon je centru i de luxe. Ne smin reć koliko tu i u Narayu košta noćenje bez doručka al moraš u de lux po Dalekom istoku za bit miran i siguran. A i nije nas puno bolila glava, bile smo na službenon putu u Bangkok, a s ovin smo se lušon od Hongkonga, jelte, zaslužile počastit.
Svaka skuža nađe muža.
Ušle u lipo ugrijanu sobu, upalile engleski program na tv i smrzle se opet.
Molu strance da ne izlazu vanka jer pada noć, kineska je Stara godina, ima svega po ulicama, najsigurnije je ostat u hotelu.
Mi tile odma ić kupit postole, bičve, đempere, šta bilo samo nek je toplo.
Ujutro na recepciji govoru da je Nova godina, sve zatvoreno, nema se di kupovat, možda jedino u luci.
Otišle pješke, blizu je.
Radi dućan samo s muškon robon, normalo, u luci je.
Kupila muške kratke bičve, odma ih navukla i obula japanke. Gospe moja, da mi je ko reka da ću to u maškare stavit na se ne bi virovala, a da ću odat po svjetskon velegradu takva, ma...
Nikako nać muški đemper, bilo koje boje i vrste pa se gazda smilova, zva telefonon rođaka šta ima dućan za ženske nek dođe tren otvorit jer ćemo nas tri umrit od leda.
Da nan katrige, kavu, kolu i zapalit dok smo u dućanu čekale.
Enti, rođak ima dućan za noćne dame, sve blišti i sjaji se.
Dopalo me kupit đemper od zečje dlake, fudran, ukrašen s ručno vezenin ljuštrinima, poslin san ga nosila na noćne balove i posuđivala za maturalne plesove.
Postoji fotka mene u litnjoj veštici na špaline sa svečanin blištećin đemperon poviše, muškin kratkin bičvama i japankama, al neću ju objavit iz zdravstvenih razloga, moga bi ko umrit od smija.

23.04.2008. u 00:05 • 25 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig