Lipo li san danas prošla.
Sutra je vinčanje di je pozvana Mlađa sa Svojin i mi, nije od najbližih pa san se tila izvuć daron i ne otić.
E, da je bilo bit režiser !
Najprije je Mlađa izjavila da nema šoldi za dar, nek kupin i za nju.
Aj dobro, drugon se nisan ni nadala.
Kupila u metropoli, sinoć Moj i Mlađa odnili, doživili presing da moramo doć, obećali i šta ćeš sad.
Išla san povirit odijelo od Mog.
To je ono jedno odijelo šta prosječni muški kupu svake 3-4 godine za ić na vinčanja i sprovode.
Kravata u redu, košulju triba malo šunprešat, naškodila joj gužva u ormaru, gaće malo više, sako ka Bog.
Iza ručka namistila konja, s košuljon se nekako obračunala, došle gaće na red.
Ajme meni, ni sebi ni svon.
Šta nije bilo zgužvano ja san sredila, svaka nogavica ima po tri crte.
Došlo mi je skupit se u dućan kupit odijelo, al ne moš, em je ovo staro 6 miseci, em san na lovi tanka, iscrpili me razni događaji.
Ne smin javit materi da zovne i pošalje Silu jer mi se ne da po ure slušat kako san imala kad naučit peglat.
Ona voli držat govor i uvik zaboravi reć da ćaća cili život sam pegla svoje košulje i gaće.
Sitila se zvat upomoć kemijsku čistionu, mogu li mi oni ujutro ispeglat gaće.
Neće, da imaju puno posla, morala potegnit veze.
Jedva pristali.
Ujutro ću odnit gaće, sist baren uru na kavu poslušat jutarnje vijesti iz prve ruke, doć kući, nabacit teke zdravlja na facu i krenit.
U tri i po popodne valja bit prid katedralon, a poslin kako Bog da, a zna se, dat će baren do zore.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig