Volin kuvat, dobro, ne uvik kad se mora, al kad mi dođe napad kuvanja znan bit majstorica.
Ne kuvan tad ništa običnog nego zahtjevnu spizu i kolače.
Na mojin se tortama parilo oči i lizalo prste, najlipše mi ispadnu one koje napravin bez razloga, zato jer mi je tako došlo.
Čin iman obvezu, moran nešto zbrljat.
Za sutra ić u metropolu dala san napravit jednu lipu tortu u kućnon obrtu, 90 km odavde, pokupit ću je usput. Vinčanu tortu kod tog svita triba naručit bar 5 miseci ranije, nikad suboton ne pravu više od 10-tak jer je svaka malo remek djelo, al ja iman tajnu, rođaci su mi.
Misto da mirno sidin, moja mater pravi kroštule, rođak umjetnik tortu, meni vrag nije da mira pa se bacila i ja na posal, naumila napravit bar dvi torte.
Lipo mi je krenilo, stavila prvu peći.
Jesan li rekla da sve radin odjedanput, nema u mene jedno pa drugo ni praznog hoda ?
Mišan drugu tortu kad iz pečnice nešto čudno miriši, povirin, tista nema više od 2 cm visine.
Aj ća, zeznila san nešto.
Ma nema veze, napunit ću to kremon, zalit čokoladon, pojist će Mlađa i njen dok kažen keks.
Iden povirit u frižider kremu jer san ju pravila paralelno s tiston, kad tamo iman šta vidit.
Tisto se ladi, krema se peče.
Iden ća, ujutro se kreće.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig