Dobila slobodni dan, a pritvorija se u običan, nisan radila ništa.
Digla san se oko 7 i po, jedva.
Da nije Moj skuva litru espressa i tutnija mi pod nos, ne bi se ni makla.
Al ne laje pas zbog sela nego zbog sebe pa ni on nije kuva zbog mene.
Tribalo mu je pisat, odnit napisano u državni ured, ovjerit u drugi ured, poslat fakson u metropolu.
Ne zna otvorit kutiju, tako zove komp, o printeru neću, ne voli ić po uredima, ne zna ni di nan stoji faks.
E, dobro, do 9 san došla sebi, napisala dvi glupe riči, kako to tražu uredi i ajde u grad.
On me vozi, al muči ga čekanje, to ne voli, sidi u auti i grinta di san, šta radin...
Za dišpet san ošla usput u dućan vidit ima li koja nova štraca, đinđa i postole, ofkors. Ništa, al nije mi ža, i nako je bojkot.
Došla u 11 kući, poslala faks, stavila kuvat juhu, skuvala špinjaču na ulje sebi, na mliko njemu, stavila peći meso, fala Bogu ni jedno blago nije javilo da se svadilo sa Svojima i da će uletit na ručak, malo uredila stan, ono ka dubrovačke sluškinje, samo po sredini, šta se vidi.
Normalno da san za to vrime obavila 10-tak razgovora, poslala 7-8 mailova i ko zna koliko SMS-ova.
U podne i po opet san vanka, triba se nać na kavi s ekipon, čut iz prve ruke jutarnje gradske novosti.
Eto me u dvi ure kući, dala ručak.
On zaspa u fotelji, stavila suđe u katicu i na komp. Isključila mobitele, telefon stavila na faks pa ko zove troši impuls, a mene ne dobije. Kaznica za zajebavanje od 2 do 5 popodne kad cili pošteni svit uvati fjaka.
Za to vrime piči radio, čujen svašta, al neman pojma o čemu, iman ja svojih misli kolko oćeš.
On u četri otiša vanka, povirit brodić.
U pet pokupila robu sa sušila, a Gospe moja, sve mi daj, peglat ne daj.
Pa nisan.
Zvala mater kad će jon doć žena šta pomogne čistit jer da triba i meni, ima peglat, a mene, eto, bocka u križima i ne bi. Mater odma tila zvat likare, ma majko nije mi ništa, samo mi se ne da peglat. Uspilo, poslat će ženu.
Javila se blaga na raport mobitelon. Svi živi i zdravi.
Onda sam opet sidila prid ekranon i misla kako bi tribalo odat, trčat, vježbat sve dok se nisan sitila da se um najlipše vježba ode, a tilo u postelji.
E, večera uz dnevnik, čin vijesti svršu On ide leć, gledat tv iz postelje jedno 7 sekundi, koliko mu triba za zaspat.
Njemu ostalo za večeru od ručka, vraga ostalo, namjerno skuvala više da san mirna, ja ću ka samo malo šalabrcnit, pojist klementinu, kompot...Dok se skroz ne smrači i ne ogladnin.
Tu dolazi čokolada, ko će gladan zajašit metlu i bordižavat do ure noću ?
Običan dan, nisan radila ništa.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig