Lavež pasa trza nas iz dubokog sna. Rudlavi ovčari tjeraju svoje stado na travnate padine nasuprot našeg šatora, a nas da nastavimo putovanje Rumunjskom. Krećemo prema 130 kilometara udaljenom Brašovu!

Ovaj, kako u prospektima piše, najturističkiji rumunjski grad smjestio se na istoku Transilvanije i svojim položajem u neposrednoj blizini planina Bucegi i Piatra Craiului savršeno je ishodište za planinarenje ovim dijelom Transilvanijskih Alpa.

Putem, po sad već uhodanom postupku, Sanja putem jedne globalne aplikacije za rezervaciju smještaja, za prvu noć u Brašovu pronalazi hostel u neposrednoj blizini središnjeg gradskog trga. Ime aplikacije nećemo reklamirati dok nam ne ponude besplatan boravak u domovini kilta, viskija i Sean Connerya sljedeće godine, bez obzira što su Sanju nešto kasnije pokušali podmititi titulom „booking genius“.



Po ulasku u Brašov stječem pogrešan dojam da je grad znatno manje veličine. Razlog tome se krije u činjenici da tog prvog dana nismo vidjeli visoke zgrade pa nam se grad više doimao na tek nešto veću varoš u Banatu. Kasnije smo saznali da grad ima čak oko 300.000 stanovnika. Ne bi mu nikad dao toliko :)

Inače, grad Brašov (Kronstadt) su sagradili Teutonski vitezovi koje je početkom 13. stoljeća pozvao ugarski kralj Andrija II kako bi branili istočne granice kraljevstva, pa su tako 1211. g na mjestu nekadašnjeg dačanskog grada sagradili i Kronstadt kao jednu od sedam citadela ograđenih visokim obrambenim zidovima. Ostalih šest su: Bistrita (Bistritz), Cluj (Klausenburg), Medias (Mediasch), Sebes (Mühlbach), Sibiu (Hermannstadt), Sighisoara (Schässburg). Kronstadt je ujedno bio i najveći njemački grad u Transilvaniji, što je ostao i do današnjih dana. Samo s razlikom što su u ta davna vremena Rumunji smjeli ući i u grad samo jednom tjedno, kad se odvijao gradski sajam, dok danas potomci tih Nijemaca (Sasa) čine manje od 1% stanovništva.



Automobil parkiramo uz cestu nedaleko središnjeg trga Piata Sfatului gdje imamo rezerviran smještaj u hostelu. Pogledavam uokolo, ali nigdje ne vidim automat za naplatu parkinga. Doduše, svako je parkirno mjesto numerirano pa nisam siguran kakva je situacija s parkiranjem, a da stvar bude gora, rumunjski mi nije jača strana da priupitam nekoga od prolaznika. Sutradan će nam vlasnica našeg sljedećeg smještaja objasniti da svako parkirno mjesto pripada nekome od lokalnih stanovnika, ali srećom parkirali smo se u gradu gdje se za ovakve prometne prekršaje ne buše gume, niti ključevima grebu vrata i hauba automobila.



I tako bezbrižni krećemo potražiti žičaru koja bi nas trebala prebaciti na brdo Tampa poviše grada. Već su kasni poslijepodnevni sati pa nemamo vremena za šetnju do gore a i prve kapi kiše započinju svoj ples na pločnicima Brašova. Ulice se pune lokvicama dok se približavamo ukrcajnoj stanici žičare.
Pogled leti u visinu gdje se pod vrhom brda nalazi ne tako davno postavljen holywoodski natpis BRASOV, na mjestu gdje je tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća stajao natpis Oraul Stalin. Brašov je tako bio rumunjski Staljingrad sve do početka 60-ih godina, a danas su vlasti očito odlučili od njega napraviti Brasowood.



Žičara nas za tri minute vožnje prebacuje na visinu od 940 m otkud ugodnom šetnjicom kroz šumu za nekih 5 minuta stižemo na najviši vrh Tampe (955 m). Obilježen je metalnom piramidom, sličnom onoj na Parangul Micu na kojem smo bili prije nekoliko dana, ali je još značajnije obilježen prekrasnim pogledom na cijeli grad. Pogled iz ptičje perspektive leti na Piata Sfatului i impresivnu Crnu crkvu (Biserica Neagra) nedaleko središnjeg gradskog trga.



Ova najveća gotička crkva između Beča i Istanbula se gradila krajem 14. stoljeća a ime je dobila nakon katastrofalnog požara koji je poharao Brašov 1689. godine. Crkva se nakon požara obnavljala stotinu godina a crni zidovi koji su preostali nakon požara podsjetnik su na to veliko stradavanje Brašova. Duga 90 m, široka 37m , a visoka 65m, Crna crkva dominira gradom što je vidljivo čak i s ove visine. U nju se navodno može smjestiti 5000 ljudi, vjerojatno isto toliko i s dignutim čašama. Vraćamo se natrag u grad provjeriti svjetlucaju li staklene iskre pod našim nogama i potražiti prikladno mjesto za željno očekivanu večeru.Odlučujemo se za La Ceaun. Ne mogu se više ni sjetiti što je bilo presudno za odabir ovog restorana, pa nazovimo to intuicijom. Ukratko, sve ostale dane boravka u Brašovu bi obavezno na večeru išli u ovaj restoran. Otkrili smo u toj ulici da osim Ciuca imaju Rumunji još jednu pivsku tajnu - Zaganu pivo.



Svaki nam je zalogaj tih večeri bio slastan i još ukusniji s porcijama posluženima u glinenim posudama. Reći ću vam samo da što god izaberete nećete pogriješiti. Te prve večeri sam naručio „Pomana porcului cu mejdei si mămăligă“ a za desert „ Strudel cu mere si sos de vanilie si inghetata“ i to je narudžba koju ću nesumnjivo ponoviti već ove godine kad opet zađem u ulicu Michael Weiss. Tebi, dragi čitatelju neću buditi želučane sokove prijevodom moje večere jer je već prošlo 18 sati.



Nakon večere krećemo u šetnju gradom. Brašov je bogat gotičkom, baroknom i renesansnom arhitekturom. Slikovite srednjovjekovne ulice vrve životom i prepune su raznih kulturnih događanja. Kao i u Sibiu, i ovdje imamo osjećaj da smo u Bavarskoj a ne na Balkanu. Na trgu se za to vrijeme odvija večer tanga gdje u zanosu plešu deseci parova svih generacijskih skupina dok ih s divljenjem promatra mnoštvo u publici.



I nas dvoje u zanosu šetamo gradskim ulicama, sretni što ćemo u Brašovu provesti sljedeće dane boravka u Rumunjskoj.