Na Balkanu proces privatizacije teče po planu i programu i sada se već nalazi u svojoj završnoj fazi. Transfer onoga što se nekad zvalo društvena imovina u ruke privatnika, uspješno je obavljen. Rudna bogastva, izvori čiste vode, profitabilni dio industrije, medija, telekomunikacije itd. prešli su u ruke multinacionalnih kompanija, dok su lokalni moćnici pokupovali ono što je iza njih ostalo, uz pomoć para (a bogami i bez njih) koje su, u mnogo slučajeva, dubioznog porijekla. Tako se Balkan se po cijenama proizvoda i usluga približio Evropi a što se plata i penzija tiče, one su još uvijek na Afričkom nivou.
Na Balkanu se malo po malo, ukida i voska. Ciljevi iz nedavnog rata su ostvareni, sve što je valjalo postalo vlasništvo stranaca, pa se sada izgubila i potreba za vojskom jer se nema više šta braniti niti od koga. Zašto da branimo tuđu imovinu? Bolje da radimo za njih, pa makar i za male pare, nego da ginemo zbog njih. Stranci ionako sada sve kontrolišu. Okupirali su nas, sada nek’ nas paze. Logika je logika! Uostalom, političari koji su pod njihovom kontrolom uvjereni su da će se ukidanjem vojske uštedjeti i mnogo para, a političara koji nisu pod njihovom kontrolom a nalaze se na vlasti, za sada nema a kako stvari stoje, neće ih ni biti. Neki vojni stratezi čak tvrde da će sa ukidanjem vojske i opštim razoružanjem na Balkanu, napokon prestati i naše međusobno klanje, jer nama ionako nikad nije ni bio potreban nekakav vanjski neprijatelj. Mi smo dovoljni sami sebi.
Međutim, pošten čovjek nema mnogo vremena da razmišlja o svemu ovome. Većina ljudi na Balkanu trenutno se bave umjetnošću – preživljavanja. Sa par stotina eura ili maraka mjesečno valja sastaviti kraj s krajem. Oni koji se bave umjetnošću preživljavanja nemaju vremena ni za kakvu politiku ili filozofiju a metafiziku pogotovo. Uostalom, i umjetnost je sasvim dovoljna.
~***~
A sada i jedan kuriozitet. Nedavno sam saznao za podatak da je nekoliko članova Predsjedništva jedne od balkanskih državica samo za troškove toalet papira, otpisalo za prošlu finansijsku godinu pola miliona dolara!? Mislim da je ovaj podatak dovoljan da čovjek dobije sliku - koliko ti ljudi seru!? (Naravno, ovaj problem je riješen tako što je osoba koja je objavila ove podatke odmah otpuštena s posla, tako da nas ona neće više moći uznemiravati ovakvim detaljima iz objektivne realnosti.)
Zar je onda nekakvo čudo što narod živi u govnima do grla?!
Međutim, narod se ne buni jer preko strogo kontrolisanih medija svakodnevno saznaje da je sve u redu i da nema razloga za nemir. Preko medija vidimo da ima i drugih koji pate, čak više od nas. A ima i muzike! Ima i filmova! Tako čovjek, ukoliko je živ, treba da bude sretan što je živ; a oni što nisu živi, treba da budu sretni što - nisu ovdje.
~***~
Business
Što se investicija tiče, čini se da se na Balkanu trenutno najviše ulaže u
Hrkljuša, koji je prema mišljenjima mnogih, još uvijek – najisplativija investicija. Nova velelepna zdanja specijalizovana za molitvu Hrkljušu i Hrkljušu dž.š. izniću na sve strane i protežu se visoko u nebo. Ljudi još uvijek najviše računaju na Hrkljuša, jer na kraju krajeva, ko će nam pomoći ako neće on?! Uostalom, zar on to nije lijepo rekao u Pismu?! Tako, kako je krenulo, još malo pa će svako imati ispred svoje kuće crkvu ili džamiju, tako da će se moći moliti Hrkljušu do mile volje. Šta bi mi da nema Hrkljuša? Uhhh, sav se naježim kad pomislim na tako nešto. Činjenica jeste da smo u govnima do guše ali da nije Hrkljuša mi bi se sigurno već odavno udavili u njima. Čista logika!
Oni koji tvrde da religija nema nikakve veze s logikom, sada su vidjeli da ima!
U svakom slučaju, trenutno stanje na Balkanu je samo reflekcija onog starog ‘metafizičkog’ principa: Tražili ste – gledajte! (Ili - "Iskaliste, eto vam ga", što bi reko mali Mujo). Kako stvari stoje, u suštini, svi skupa smo ga dobro popušili ali srećom da većina nas nije svjesna ove činjenice, jer nije u stanju da vidi objektivnu realnost (usljed onog transa o kojem je
Gurdžijev još davno govorio). S druge strane, kad bi mi bili u stanju da vidimo objektivnu realnost, onda bi objektivno i razmišljali, što bi vodilo jednom mnogo svjesnijem i odgovornijem ponašanju, te ga tako ne bi ni morali stalno pušiti (a možda smo već postali ovisni?!?).
Da li je onda čudno to što nam se istorija stalno ponavlja?!
