26.04.2007., četvrtak
*(M)ALICE WANTS A GRIP*
|
(10.3.07.)bubica je znala da je pritisnuta u sredini svog tijela, mekanoj kaši u hitinskom kalupu. i lamatala je nožicama. znala je da će pritisak kad-tad nestati i koliko će točno potrajati dok je opet ne stisne i znala je da je neće TOLIKO prignjećiti da ovo malo čvrstine što je čuva pukne i raspe njene nejasne organe, ali ipak ju je kinjilo što se ne može pomaknuti, jer joj se sviđalo ono čemu je išla ususret svaki put kad bi je pustili. uistinu... protok vremena sam po sebi nema nikakve jačine. ali kad ga se postavi u komparaciju dobiva neke okvire pa može biti dosta neugodan, tako da - priznaje bubica - vrijeme sada ima smisla samo u činjenici da je bubica pritisnuta mnogostruko više vremena od onoliko koliko nije. maglovito vidi pred očima dva grčka slova lambda stavljena u omjer i kako se iz njihovih formula brišu sve veličine, osim različitih masa koje dolaze u recipročan omjer... ali ono što je ionako nestalo, sve one druge veličine, nisu bile one koje su predviđene za škart. bubica osjeća nešto kao pad. maglovito vidi kantu za smeće s kojim je, sjećala se snova koje su sklepale ona i jedan leptirić, mogle biti izbačene vani... međutim nešto se tu prekinulo jednako maglovito kako je i došlo. s trećeg koraka možeš samo na drugi, zaključi gorko. kroz maglu kao od suza, sjetila se nekog programa, koji je možda bio i program njena života, ali nije mogla nać vezu ("missing link!") njega i objekta na koji se odnosio... svijest kukca gubila se u maglenim pramenovima riječi i događaja vezanih za vrlo odbojne dvonošce i prestala je brinuti ludilo u vremenu, naprosto izgubljena u njima, apsolutno lišena sna i topline. nije ju, zapravo, trgnuo prestanak pritiska, jer ionako uvijek utrne - pardon, senzorno se adaptira - tako da ne osjeća promjenu u taktilnim podražajima; kroz pramenove magle primjetila je tamnozelenu boju. to je bilo prvo, a onda kad je obratila nešto više pažnje primjetila je i da joj je um sasvim slobodan, koliko to može biti - u smislu, one ružne stvari nisu bile u njenoj svijesti. a podsvjest se povukla i izolirala. stajala je na dvije noge i išla ravno naprijed. (~23.4.07.) "alice walks down the..." ...? ono što ona vidi, ne samo ispod svojih nogu ili u ravnoj liniji ispred sebe, nije 'road' iliti cesta, o ne, to je ploča. da. najozbiljnije i najiskrenije, d majti velika komadusina metala izmazana ofrljim slojem krede! mislim, bez uzvičnika na kraju. malena je umirala za dvjema stvarima čiji je odnos bio uređen kao disjunkcija (za laike: logički odnos s veznikom 2ili" između pojmova. ili sudova. ovisno o kontekstu.). umirala je za umiranjem i umirala je da se može silom umne vizualizacije zaljepiti za nešto definirano. prva solucija je, lajk, TOTALNO isključena. AFASK (=as far as she knew), bila bi ostvariva da je bio ispunjen uvjet Alisine pojavnosti realizirane u formi mrava. mrav može promjeniti definicijska a tako i izvršna obilježja otkucaja svog kvazisrca, metamorfozirati ih od konstantnog, neomeđenog dakako, niza u monotono padajući, omeđen i jako konvergiran prema nuli. bilo je to dosta kul ali Alice to nije mogla. da je svjesno i imala vlast nad frekvencijom srčanih titraja, postoji obrambeni komad njenog uma koji bi ispenkao i isškakljao svijest dok ne bi došla u svoje najbliže susjedstvo, Rub Ludila, a otamo se titraji mogu samo malo ubrzati, njet usporiti. dakle, definiranje. što se dobre stare potrebe za definiranjem (banalni primjer njene svrhe: obrazac za ponašanje) i njenog ostvarenja tiče, okolina nije bila obećavajuća.(....) (27.5.2007)je l bila sibirski,stepski,šumski,močvarni,poslovićni ili crveni vuk,je li bila crven,žut,crn,bijel ili siv čovjek,nije se dalo vidjeti; čulo se samo di viče "molim otvoriti prostor!! gušim se i ne mogu van." reće sebi (slušala se pozorno pa dok se god nije podrugljivo ponizavala na racun vlastite slabosti naivno je mislila da moze razlagati situaciju po umjetnickom dojmu:) red je na jos jednu mračnu godinu bez izlaza u smrti. sunce prejako sja - znaci da ce nebo biti začepljeno masivnim oklopom od mraka... pogleda okolo. kao u polusnu ili staroj igrici loše grafike, nije se dalo nista registrirati. to je izluđivalo,mutilo razum, ubijalo nagon za bijeg neizbježnošću područja bez definicije. |
