utorak, 15.04.2008.

Malena

Crvenom stazom ona hodi
krvavim putem, tud srce je vodi
Snovi, Zelje, Emocije
zgazeni, povrijedeni, ostavljeni..
Na putu stoji srce crveno
pridi mu blize, svo je smezurano.
Vjetar puse, oluja se sprema
vjetar srce uzima, vise ga nema.
Nestaju ljudi, nema ih vise
iz srca posljednja se veza brise.
Malena, sve ona moze uciniti
nikada se nece slomiti ni predati,
no ne moze ona zaboraviti..
Hoda, kroci, gazi
ne zaustavlja se.
Staza, poplocena Srecom
Hodajuci po Sreci, staje na cavao Tuge
Osjeti sunce
Osjeti mjesec
Osjeti kisu
Proslo je vase vrijeme,
dosla je Malena, sve ona moze, sve zna
no ne moze zaboraviti, koliko su je slomili.
Zaboravljene plesu, nikada izrazene, pale, slomljene..
Prije ili kasnije, otisla bi ona,
hrani se emocijama
Malena
Prije ili kasnije doslo bi ono, sto doci sada more
Negdje ce drugdje zivjeti Malena, a mozda
kao sto je Flora naredila postane zena..
Zbogom:)

wave

Nikolica..

- 21:34 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

nekolicina anonimnih pjesnika...

MOJ GROB



U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.


IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr