petak, 07.12.2007.
Noć istine...
Sutra če vrijeme zauvijek stati,
i kada sutra odeš dalje..
moj poraz vješto ču kriti,
i taj osmjeh tajne daleke..
Nestati če obale,koje nas dijele,
sanjivo če jutro izači iz noči..
..zadnje zvijezde polako se gase,
tuga nas je stigla,
sreča neče moći...
by: samson47
- 15:13 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
nekolicina anonimnih pjesnika...
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.
IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)