Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Društva pjesnika
Antun Ivanošić Osijek
Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati
pjesnici@gmail.com
Web stranica Društva:
drustvopjesnikaantunivanosic.hr
Facebook stranica društva:
facebook.com/groups/dpantunivanosic/
A
B
Bošnjak Brankica
C
Č
Ć
D
Đ
DŽ
E
Elkazović Ljiljana
F
Filipović Silva
G
H
Halusek Franjo
I
J
K
Kozar Vera
Kujek Lorena
L
LJ
M
Mihaljević Dragica
N
NJ
O
P
Peteš Nenad
Petrović Zdenka
R
Reder Jadranka
S
Stipanić Dragica
Sulić Vjekoslav
Š
T
U
V
Z
Zal Kopp
Zanze Marinko
Zorislav Vidaković
Ž
B
Bošnjak Brankica
C
Č
Ć
D
Đ
DŽ
E
Elkazović Ljiljana
F
Filipović Silva
G
H
Halusek Franjo
I
J
K
Kozar Vera
Kujek Lorena
L
LJ
M
Mihaljević Dragica
N
NJ
O
P
Peteš Nenad
Petrović Zdenka
R
Reder Jadranka
S
Stipanić Dragica
Sulić Vjekoslav
Š
T
U
V
Z
Zal Kopp
Zanze Marinko
Zorislav Vidaković
Ž
12-godišnjica Društva na Vimeo-u
Poezija Borisa Nikšića na You Tubu
Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu
Poezija Borisa Nikšića na You Tubu
Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu
07.06.2013.
Sjećanje na prijatelja
Marinko kakvog ga pamtimo
Marinko Zanze je rođen 13.10.1960. godine, a na današnji dan prije dvije godine od njega smo se oprostili.
Svoje umjetničke sklonosti iskazivao je već u amaterskom teatru mladih zajedno sa Zdravkom Odorčićem. Zahvaljujući Milenku Ćoriću posmrtno je objavljena njegova prva zbirka poezije: "POD ZVONOM". Uvršten je i u četiri zbirke naše, osječke udruge pjesnika.
Članovi Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ ga pamte kao osobu koja je svojim sudjelovanjem obogatila brojna književna događanja u Osijeku i šire.
Njegove vještine: pričanja viceva, sviranja gitare, izvrsno recitiranje ili jednostavno doskočice „na prvu“, uvijek su mogle dodatno „zagrijati“ atmosferu u dobro raspoloženom društvu.
Pamtimo ga i kao umirovljenog djelatnika HV koji je imao istančan osjećaj za „hrvatsku grudu“, ali i kao zadnjeg živućeg boema, što se dakako osjeća i u njegovim pjesmama ili pak onima koje je najradije interpretirao uz pratnju gitare.
KOCKARI
Evo gazim vodu hladnu
u njoj su me jutra budila.
Sada moram krenuti polako
čekaju me nova buđenja.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Mogao bi „zaspat“ od boli
da se nikad i ne probudim.
Nek' me nema ako tako boli
kad me ona više ne voli.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Nek' me nema ako tako boli
kad me ona vise ne voli.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Boris Novković
…………………………………………………………………………………………………
BOEM
Ja sam boem.
Duh slobode živim,
Na suncu dana
širim rosna krila.
Čuvam tu slobodu,
ne mogu da se smirim,
ma neka mi ova,
zadnja pjesma bila.
Ne tražim od nikog,
trunke sažaljenja,
ponosno lebdim
u oblaku skriven.
Hrabro igram
lutriju života,
jednom i moj broj,
mora bit' dobiven
Ja sam Boem.
Kralj u svome svijetu.
Volim nebo
veselim se svemu.
Siguran,
kao proljeće u cvijetu,
životom živim,
pokoren u njemu
Marin
…………………………………………………………………………………………………....
OPROŠTAJNO PISMO
Zapitaj se prijatelju.
Što je trulo, to u duši?
Zar je život tako klimav,
kad se tako brzo ruši.
Prvi put' kako znam,
bol ću sada, dijelit' s tobom.
Otić' moram, bez povratka
i zadnjeg ti reći zbogom.
Odnosi me sudbina.
Ja u njenom tonem moru.
Negdje valjda, bit' ću sretan
i dočekati ljepšu zoru.
U ponoć, kad moja ljubav
baci bijeli buket svoj,
kazaljke će moje stati
i prestat' će život moj.
Korakom će ona snenim
ugaziti stopu sreće.
Ispred crkve moga grada,
sniježiti će po njoj cvijeće.
Za bol moju, neće znati
što me snašla ove noći
više ništa isto nije,
moram sada nebu poći.
Ubijam u sebi, sebe
panika me hvata neka,
dal’ me iza zida smrti
neka druga tuga čeka.
Ne osjećam ništa više,
samo drhtim sav od zime.
Svoj život u ponor bacam,
ostavljam ti samo ime.
Zapitaj se prijatelju,
što je to u ljudskoj duši?
Zar je ljubav toliko jaka
kad i život zna da sruši.
Marin
...........................................................................................................................................................................
Ceste
Postoji neki dugačak put
crte života u njemu se kreću,
al' moje je život tako razasut
i s nijednim životom, spojiti ga neću.
Postoje neke,
ceste daleke.
Prometuju po njima sudbine razne.
Moje su ceste, krivudave neke
i beskrajno, beskrajno prazne.
Marin
...........................................................................................................................................................................
Bio sam…
...bio sam val
u tvom srcu,
mogla si osjetiti
moju pjenu,
sve dok se jednom
nisam,
razbio o stijenu...
Marin
Marinko Zanze je rođen 13.10.1960. godine, a na današnji dan prije dvije godine od njega smo se oprostili.
Svoje umjetničke sklonosti iskazivao je već u amaterskom teatru mladih zajedno sa Zdravkom Odorčićem. Zahvaljujući Milenku Ćoriću posmrtno je objavljena njegova prva zbirka poezije: "POD ZVONOM". Uvršten je i u četiri zbirke naše, osječke udruge pjesnika.
Članovi Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ ga pamte kao osobu koja je svojim sudjelovanjem obogatila brojna književna događanja u Osijeku i šire.
Njegove vještine: pričanja viceva, sviranja gitare, izvrsno recitiranje ili jednostavno doskočice „na prvu“, uvijek su mogle dodatno „zagrijati“ atmosferu u dobro raspoloženom društvu.
Pamtimo ga i kao umirovljenog djelatnika HV koji je imao istančan osjećaj za „hrvatsku grudu“, ali i kao zadnjeg živućeg boema, što se dakako osjeća i u njegovim pjesmama ili pak onima koje je najradije interpretirao uz pratnju gitare.
KOCKARI
Evo gazim vodu hladnu
u njoj su me jutra budila.
Sada moram krenuti polako
čekaju me nova buđenja.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Mogao bi „zaspat“ od boli
da se nikad i ne probudim.
Nek' me nema ako tako boli
kad me ona više ne voli.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Nek' me nema ako tako boli
kad me ona vise ne voli.
Ej, kockari, kockari,
sve smo svoje prokockali,
novaca mi žao nije
već što gubim najmilije.
Boris Novković
…………………………………………………………………………………………………
BOEM
Ja sam boem.
Duh slobode živim,
Na suncu dana
širim rosna krila.
Čuvam tu slobodu,
ne mogu da se smirim,
ma neka mi ova,
zadnja pjesma bila.
Ne tražim od nikog,
trunke sažaljenja,
ponosno lebdim
u oblaku skriven.
Hrabro igram
lutriju života,
jednom i moj broj,
mora bit' dobiven
Ja sam Boem.
Kralj u svome svijetu.
Volim nebo
veselim se svemu.
Siguran,
kao proljeće u cvijetu,
životom živim,
pokoren u njemu
Marin
…………………………………………………………………………………………………....
OPROŠTAJNO PISMO
Zapitaj se prijatelju.
Što je trulo, to u duši?
Zar je život tako klimav,
kad se tako brzo ruši.
Prvi put' kako znam,
bol ću sada, dijelit' s tobom.
Otić' moram, bez povratka
i zadnjeg ti reći zbogom.
Odnosi me sudbina.
Ja u njenom tonem moru.
Negdje valjda, bit' ću sretan
i dočekati ljepšu zoru.
U ponoć, kad moja ljubav
baci bijeli buket svoj,
kazaljke će moje stati
i prestat' će život moj.
Korakom će ona snenim
ugaziti stopu sreće.
Ispred crkve moga grada,
sniježiti će po njoj cvijeće.
Za bol moju, neće znati
što me snašla ove noći
više ništa isto nije,
moram sada nebu poći.
Ubijam u sebi, sebe
panika me hvata neka,
dal’ me iza zida smrti
neka druga tuga čeka.
Ne osjećam ništa više,
samo drhtim sav od zime.
Svoj život u ponor bacam,
ostavljam ti samo ime.
Zapitaj se prijatelju,
što je to u ljudskoj duši?
Zar je ljubav toliko jaka
kad i život zna da sruši.
Marin
...........................................................................................................................................................................
Ceste
Postoji neki dugačak put
crte života u njemu se kreću,
al' moje je život tako razasut
i s nijednim životom, spojiti ga neću.
Postoje neke,
ceste daleke.
Prometuju po njima sudbine razne.
Moje su ceste, krivudave neke
i beskrajno, beskrajno prazne.
Marin
...........................................................................................................................................................................
Bio sam…
...bio sam val
u tvom srcu,
mogla si osjetiti
moju pjenu,
sve dok se jednom
nisam,
razbio o stijenu...
Marin