Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Društva pjesnika
Antun Ivanošić Osijek
Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati
pjesnici@gmail.com
Web stranica Društva:
drustvopjesnikaantunivanosic.hr
Facebook stranica društva:
facebook.com/groups/dpantunivanosic/
A
B
Bošnjak Brankica
C
Č
Ć
D
Đ
DŽ
E
Elkazović Ljiljana
F
Filipović Silva
G
H
Halusek Franjo
I
J
K
Kozar Vera
Kujek Lorena
L
LJ
M
Mihaljević Dragica
N
NJ
O
P
Peteš Nenad
Petrović Zdenka
R
Reder Jadranka
S
Stipanić Dragica
Sulić Vjekoslav
Š
T
U
V
Z
Zal Kopp
Zanze Marinko
Zorislav Vidaković
Ž
B
Bošnjak Brankica
C
Č
Ć
D
Đ
DŽ
E
Elkazović Ljiljana
F
Filipović Silva
G
H
Halusek Franjo
I
J
K
Kozar Vera
Kujek Lorena
L
LJ
M
Mihaljević Dragica
N
NJ
O
P
Peteš Nenad
Petrović Zdenka
R
Reder Jadranka
S
Stipanić Dragica
Sulić Vjekoslav
Š
T
U
V
Z
Zal Kopp
Zanze Marinko
Zorislav Vidaković
Ž
12-godišnjica Društva na Vimeo-u
Poezija Borisa Nikšića na You Tubu
Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu
Poezija Borisa Nikšića na You Tubu
Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu
19.02.2016.
BIOGRAFIJA:Rođen je 24.07.1938. godine u Petrovgradu, a zatim živi u Vinkovcima nakon četiri godine kada mu oca, željezničara premještaju na novo radno mjesto. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja školovanje nastavlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (engleski i talijanski jezik). Međutim, ne završava studij već emigrira u Francusku gdje dobiva politički azil. U bivšu državu se vraća 1965. godine gdje do umirovljenja radi kao stručni prevoditelj. Objavio je dvije samostalne zbirke pjesama: "Slike" i "Dug" u kojima rado svoje pjesničko umjeće dokazuje kratkim formama poput haiku-a.
GRIVA NA VJETRU
(Živku Bošnjaku)
Odnosiš sjećanja, Rijeko zaborava,
sva ona zrnca zlata iz odrastanja
s olovnosivim pijeskom starenja
u talog varava blještavila grada.
Ali ti ne dam, sve dok me ima,
ne dam ti svojih šokačkih sjećanja:
njisak konja na slobodnim poljima
i nečujna zlatna zrenja vinograda!
S konjima poletim gdjeno hoću,
barem okom kud oni trkom,
a samo vino u radost pretoči
tugu besanu i zimsku samoću.
Kad ustavim trudnu nogu na Trojnašu
svemu na svijetu nazdravljam himnom:
večernjem suncu, i srnama, i čvorcima,
i vinskim mušicama nad gatorima ...
U smiraju vidim što ne vide oči:
novu berbu i mlado vino,
do zavjetne crkve Svetome Petru
radost ruku u grivi na vjetru!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
OSIJEK - NEPOKOREN GRAD
Fluctuat nec mergitur
O, kako dugo plutaš, brode na Seini!
Jedra ti ponos nadimlje što traješ i ne toneš.
Našu korablju lome, a ti se kolebaš ...
No, gle, ona i dalje plovi ...
A takva je, sve i da tone, ne koleba se!
Ovdje je školarac učio da ime ti je Liberté,
i da nam je tkanica ista ko tvoja trobojnica,
a ti se kolebaš, dok našu korablju lome.
Kolebljivi brode na Seini, plutaj i dalje,
dok Osijek slobodu svoju iznova brani!
Ljuljuškaj se moći na vrhuncu, a djeca njegova
već sutra će izići iz podruma, i zaigrati se na suncu!
19.02.2016.
BIOGRAFIJA:Rođena je 17.09.1953 godine u Martinu pokraj Našica.Sada je krojačica u mirovini. Radila je u Modnoj konfekciji "Slavonija" - Osijek, u Virovitičanki i Liri. Danas uz kćerkinu pomoć vodi Obiteljski dom za stare i nemoćne "Stipanić". Četrdeset godina živi u Suhopolju. Majka je četvero djece. Pisanjem se bavi iz hobijal Članica je našeg Društva od 2013. godine Do sada je objavila jednu samostalnu zbirku pjesama:"Suhopoljska zvona".
ŠLJIVIK
Moja nana, moja nana
Ne zna za mog diku
Da ja noći s njim provodim
U našem šljiviku.
Bučniji smo malo bili
Čula ona viku
Bježi nano lisac ganja
Pjevce po šljiviku.
Joj nano joj nanice
Samo da znaš
što je slatko
ispod šljivice.
Čuvaj nano naše pjevce
I ne pravi viku
I oni su nekad davno
Budili tvog diku.
Skužila je moja nana
Što je na vidiku
I njena je prva ljubav
Cvala u šljiviku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŽENA I PO
Ej mali moj
Žena sam i po
Il mi pruži cijelu ljubav
Neću ništ na pol.
Oko mene on se vrti
Kao kakav stroj
On mene samo ljubi
Ne paše mi to.
Meni treba čvrsta ruka
Zagrljaja dva
O nastavku koji slijedi
Znat ću samo ja.
Budi muško pa mi pruži
Užitaka par
A da selom sretna hodam
Jer sam tvoja sva.
Ti si meni drag
Dečko si i pol
Samo hoću cijelu ljubav
Neću ništ na pol.
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Rođena je 1952 godine u mjestu Lisice kod Ljubuškog (BiH).
Od svoje devete godine živi u Osijeku i smatra ga svojim gradom!...Voli njegova maglovita jutra i Dravu mirnu i pitomu. Piše ljubavnu poeziju, zavičajne, domoljubne i duhovne pjesme. Prva pjesma joj je objavljena u "Dječjoj radosti", piše za "Desetku plus" petkom, Radio Osijeka, za "Žutu podmornicu", te za naše u svijetu domoljubne pjesme emitirane su joj nekoliko puta. Pišem za novine kemijske firme „Saponia“ – Osijek, u kutaku za pjesnike. Sudjeluje na natječaju za najljepšu pjesmu u organizaciji udruge branitelja i invalida, te udovica domovinskog rata... Odnedavno je član Društva pjesnika "Antun Ivanošić" - Osijek. Majka je dvoje djece, sada je u mirovini. Pjesma je za nju lijek i život njene duše, čini ju sretnom. „Pjesme su moj život i ne bi bio potpun bez njih“, kaže Jadranka.
SVE ZA LJUBAV
Hoću da me ljubiš
da me ljubiš
Ko nikog što nisi
Ljubio do sada !
Hoću da osjećam
Vrelinu tvojih poljubaca
Želim da me tvoj dah
golica po mome vratu !
Hoću da osjećam
Otkucaje tvoga srca
Na mome dlanu !
Hoću da umireš zamnom
dok me gledaš
Hoću da pružiš ruke
prema meni i kažeš
Posljednji put ; Volim te
ti si moja jedna i jedina
Najdraža žena !
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
KAD PROĐU LJUBAVI TUGE RADOST I SVA LUDILA SVIJETA
Kad prođu sve tuge radosti
Kad prođu sve ljubavi svijeta!
Koji je sve samo ne ljepota ;
Samo ne sreća samo ne ono
Što želimo ti i ja za sreću
za ljubav za nas !
Kad prođu sve godine
Kad nestane sva mladost
Ljepota u nama kad nestane
Iono malo sreće što smo čuvali
za nas za našu ljubav
I opstanak u ovom ludom svijetu
Što nema smisla ni pravila ; za pravi
život i čar koje donosi sunce i
pjesma zvuci tamburice i cvrkut ptica
Što ima lijepše od rosne trave i rascvalih
ruža; koje si donio za me da mi
Izmamiš osmjeh i pokažeš meni
Iovom ludom svijetu da još ima sreće
I ljubavi duboko u našim srcima
Koje smo čuvali sve ove godine sva
Ova desetljeća samo za nas !
Osjećaš li me još i da li vidiš žar
U mojim očima ; koje gledaju u te
Iako nisi kraj mene iako si
ponekad jako daleko iako si tu
Kraj mene !
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Zdenka Petrović, rođenaGrgić, 09.08.1946.g. u Bistrincima- Belišće.
Osmogodišnju školu je završila u Bizovcu, a srednju Ekonomsku školu u Osijeku. Od 1968.g radila je u Autoslavoniji, zatim u Slavonija-konfekciji, te Domu zdravlja Osijek, odakle je otišla u mirovinu 1999 g. Od 2001.g radi za umirovljenike u Matici umirovljenika grada Osijeka- Podružnica Retfala, volonterski. Udala se 1968.g. Ima dvije kćerke. Sada je udovica (od 2014.g.).
Pjesme je počela pisati kada je izgubila voljenu osobu- supruga.
Pjesme su joj, uglavnom, vezane uz gubitak ljubavi i svega što je bilo vezano uz voljenu osobu. Do sada je napisala oko 70 pjesama. Pokušava promijeniti način pisanja, tako da ne bude samo tužnih pjesma, ali mi joj je to teško jer sve je vezano uz život kroz koji su ona i njen suprug prošli zajedno. Svoje pjesme čita na druženjima umirovljenika. Članica je Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ od 2015.g. gdje saznaje ponešto o tome kako pisati i čitati svoje pjesme, te možda nešto i objaviti.
DOLAZI SREĆA
KAD SE DOGODI NEŠTO LIJEPO
SRETAN SI U TRENUTKU TOM
ZADRŽI TU SVOJU SREĆU
UŽIVAJ DUŠOM SVOM
SREĆA NE DOLAZI ČESTO
PONEKAD IPAK JE TU
TI JE ZADRŽI ZA SEBE
I NIKOME NEDAJ NJU
ONA ĆE TI DOĆI U TRENU
ZATO PREPOZNAJ JE TAD
UŽIVAJ U NJOJ DOK MOŽEŠ
JER PRAVI TRENUTAK JE SAD
.............................
SJEĆANJE KROZ PJESMU
PJESMA ME S TOBOM VEŽE
SADA ŽELIM NASTAVITI
SVE ŠTO SI VOLIO TI
IAKO JE TO SVE TEŽE
KAŽU DA PJESMA LIJEČI
KADA ĆE MENE IZLIJEČITI
KAD SE TI NEĆEŠ VRATITI
MENI PJESME PJEVATI
OKUPIT ĆU DRUŠTVO SVOJE
PJEVAT PJESME TEBI DRAGE
SJETITI SE LIJEPIH DANA
ONIH KAD SI BIO S NAMA
PJESME ĆEMO PJEVATI
I TEBE SE SJEĆATI
KROZ NAŠE PJESME
NIKAD TE NE ZABORAVITI
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Rođena je u Dalju, 20.06.1970.godine. .Školovanje završava u Osijeku, gdje i živi s obitelji. Pisanje poezije započinje još u ranim tinejdžerskim danima.Ozbiljnim pisanjem poezije započinje 90-tih godina. Prva njena objavljena pjesma je "Tragači sreće" u Međunarodnoj zbirci ljubavne poezije "Tebi ljubavi za Valentinovo ". Piše tematsku, ljubavnu, domoljubnu te misaonu poeziju.Član je Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ iz Osijeka
TRAGAČI SREĆE
Mi obični smrtnici ,tragači sreće.
Tražimo u svakom kutu
svog jadnog beskraja.
Šutnjom ispijamo gorčinu.
Suze su ko voda sveta, šutnjom isplakane.
Tišina je vrisak koji se najdalje čuje.
Srce i razum dva vječna rivala.
Ne , nemoj mi prići
jer sreća je nagovještaj
u očekivanju , u nadi.
Suza priča iskreno ,nježno , tiho.
Ti je vidio nisi.
Dno ostaje dno,
kolika je dubina nije bitno.
...Postoje ljudi koji se nikada nisu dogodili....
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SJENA
Misli svoje na papir nižem
jer riječi su ulude,onome tko ne zna da je pogriješio.
Sjena.
Za tebe sam sjena.
Prolaziš kroz mene.
Ne postojim,ne vidiš me,ne dodiruješ.
Pokušavam shvatiti smisao ove besmislenosti
i uklopiti je u stvarnost.
Bilo je lako uništiti me,zar ne?
Boli li te moja bol? Ne.
Vrištim.Tišina je moj vrisak koji se najdalje čuje.
Sjena.
Postadoh sjena.
Nevidljiva oku tvome.
Slomio si krila noćnom leptiru,
pokidao satene niti,
ranio već i onako plahu srnu.
Ne brini ,nećeš čuti riječi koje će te proklinjati, kleti.
Sjena,kad potpuno izblijedi,
ode u prostranstva tjeskobe,
tražit ćeš je u svakom kutu svog jadnog beskraja.
Postat će tvoj vječni nemir,
vrisak svakodnevnog života.
Bilo je lako uništiti tebe? Ne.
Boli li me tvoja bol? ...Možda.
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Rođena je 31.5.1996. u Osijeku. Završila je Opću gimnaziju u Valpovu, a sada pohađa prvu godinu Pravnog fakulteta; smjer Upravno pravo.
Poeziju piše već dvije godine, a okušala se i u prozi. Inspiracija joj dođe neplanirano, tada se samo prepušta toku misli i one umjesto nje govore. Posebno ju privlače misaone, ljubavne, pa i duhovne teme, no, dakako ima tu i drugih motiva. Ne vidi sebe kao profesionalku, već ovu svoju spisateljsku potrebu za izražavanjem smatra posebnošću koju treba pažljivo njegovati.
Članica je Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ iz Osijeka nekoliko mjeseci, te je za to vrijeme imala dva javna nastupa. Prvi je bio povodom inicijative:“Stop nasilju nad ženama“, a drugi je ujedno bio rođendan punoljetnosti našeg društva. Na Valentinovo 2016.godine objavljena mi je prva pjesma u Međunarodnoj zbirci poezije u organizaciji zagrebačke udruge „KULTura sNOVA“.
CIJELI SVEMIR U NAŠ ZAGRLJAJ STANE
Te je noći svirala lagana glazba
Bacila sam strahove
Na krevet od paunovog perja
Crvena haljina kao simbol neokaljane bjeline,
Plašt drhtavih usana…
Labudica je u vatru kročila,
Prije zalaska nije poletjela
Žar se krilima prolio
Kliktaj otet dubinama-
Miriše letom treperećeg ždrala…
Umjetnost biva utkana novim sferama
Cijelim bićem
Gorjeti do sada nisam znala,
Ne mrsi mi kosu tim prstima stakla
Samo me voli do sudnjega dana!
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ČAHURA
Oblikuj me,
Izbrusi,
Zaobljene dijelove
Pomno oboji.
Privuci me k sebi,
Lice poljubi
Ostavi trag na koži-
Da skrivam vrat od pogleda znatiželjnih.
Dovrši izrečenu misao
Plahu srnu u ratnicu pretvori!
Miluj u danima bure
Daj mi motiv da postojim!
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Potječe ili što bi se reklo rođen je 16. lipnja 1943. u Pitomači, te je,
naravno i nastavio u mjestu koje jednako voli, a to je Osijek u kojemu živi sa suprugom,
dvoje djece i osmero unučadi. Veliki je ljubitelj dugih šetnji uz rijeku Dravu.
„Školovan, obrazovan u Virovitici i Zagrebu, ali još uvijek ne dovoljno otesan!“ – kako kaže.
A što radi i čime se bavi? Ne voli reći, ali mora, jer i tako mu piše da je u mirovini,
a to treba priznati i nije neki rad, nego stanje da ne kažem nešto drugo, naročito kod nas.
Piše haiku na drukčiji način, zatim kolumne, eseje, priče, crtice, a na red su došle i pjesme.
Otkad sve to traje ne zna ni sam.
NOĆ KNJIGE
O, kako to tajanstveno zvuči:
NOĆ KNJIGE.
Nisam baš pripremljen
shvatiti ŠTO To uistinu znači,
ili bi moglo značiti!?
Stoga sam pozvao u pomoć knjigu
VJEČNI ODJECI i probao
malo putovati KROZ VRIJEME
I tako razmišljam:
Dokučiti BITNO,
nije uvijek lako.
Često osjetim
da najmanje znam
o BITNOM u životu.
Više od toga prati me
okupacija o svemu i
svačemu.
Tražiti SMISAO u bez smislu
je ILUZIJA.
ŽIVOT ovaj danas nije
ni JUĆER,
ni SUTRA?
Potrebno je
vrijeme
da se shvati
ŠTO ZAPRAVO ZNAČI
PUTOVANJE KORAKOM DANAS?
A tek KORAK ISPRED?
Biti i sagledati KORAK ISPRED sebe i drugih
posebna je zagonetka,
i vizija
vrijedna truda
za spoznaju puta
da se ne luta.
Ostali su
KORACI OD RANIJE
Koji nas nježno diraju
LIJEPIM SJEĆANJIMA
I tako
OVO VRIJEME DANAS,
NOĆ KNJIGE
što dolazi iza
ZORE i
SUTONA,
postaje uistinu
BITNO!
I još ako se doda k tome misao
E.M.CIORANA za ovu prigodu:
„Bez BOGA posvuda prevladava NOĆ;
S NJIME je SVJETLOST NEPOTREBNA“
U tom smislu moglo bi se mirno reći:
S BOGOM i KNJIGOM!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŽUDNJA
Dok prebirem misli jesenje
ispod purpurno obojenog drveta,
pomalo me obuzima tuga
što nisam znao
i više,
i bolje
voljeti te draga.
Sada, kada su
godine došle
što sijede vlasi nose,
žudim uživati više
u tebi, i
s tobom
u punini ovog
života vrijednog.
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Rođena je u Osijeku 11.05.1958. godine. Bila je gimnazijalac i pohađala je srednju školu „Braća Ribar“. Pravnik je po zvanju. Poeziju je počela „ozbiljnije“ pisati tek 2013. godine. Njeno troje djece i suprug najsnažnija su joj moralna potpora. Radi u Studentskom centru u Osijeku. Njeni radovi u vidu kratkih priča su izlazili u časopisima Filozofskog fakulteta. Trenutno sprema materijale koji bi se trebali naći u njenoj prvoj zbirci pjesama, koje su, inače, predstavljene na večeri poezije u galeriji „Waldinger“.
MOJE PRIJATELJICE
Sedam smo latica cvijeta
Sedam nas istih je ljeta
Prijateljstvo je naše ko duboka lijena Drava
Što tajne mladosti naše u svojim vodama krije.
Ljubavi nove i bivše s nama podijelila je.
Puno pijanstva, priča i tajni
Čuvaju ruže Ružičnjaka,
Sve prekide i mirenja
Poljupce filmske i ovlaš,
Gledalo cvijeće s ivičnjaka.
Osječkom Korzu mladost smo dale
Tamo su prve ljubavi pale.
Sva ta plejada zgodnih dječaka
Ostala tajna Ružičnjaka.
Na Bunaru ostavismo zlatne čaše
Mladosti lude naše.
Za vječnost pokoja slika
Poziv za kući, zvono zvonika.
Nas sedam i danas
Uz pizzu i pivo
Pričamo tajne na brodu
A Drava ih samo skriva
U duboku, tamnu vodu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
KRONIKA JEDNE LJUBAVI
Novo jutro… svak na svoju stranu
Ja u šetnju poljem, a ti u kafanu.
Da li zatvor, bolnica il cesta?
Više nije važno.
Za ljubav u duši više nema mjesta,
A sve ispričano postalo je lažno.
Čudno, osjećam se sretnom
Zbog života punog jada i gorčine.
Kadšto ljubav učini me sjetnom
Tek sjetim se livadom prolivene mjesečine.
Bit će još i zora i pjesme
Narđanski slavuji biglisat će noću
Uvuć' će se jeza među noćne sjene
A ja neću znati dal te neću ili hoću.
Samo ti me možeš
Ostaviti tako
Da sam sretna ja u svojoj boli
Da vjerujem silno
Kako tvoje srce samo mene voli.
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Brankica Bošnjak je rođena 1967. godine u Osijeku. Završila je Gimnaziju u Doboju gdje je provela djetinjstvo i mladost. Ekonomski fakultet je upisala u Osijeku, ali se na drugoj godini udala u Velenje (središnja Slovenija) i tamo provela 20 godina, nakon čega se s obitelji vratila u Osijek. Najveći životni uspjeh su joj sin Davor i kćerka Daria.
Pisanjem poezije se ozbiljnije počela baviti 2013. godine. Član je Društva pjesnika "Anton Ivanošić" i Hrvatskog sabora kulture. Na pjesničkom festivalu 2015. pjesma:"Molitva" iz zbirke "Pokucaj, nikad se ne zna!" ušla je u uži izbor za Nagradu 6. Europskog Facebook pjesničkog festivala, a na tečaju HSK su njene dvije pjesme ušle među 30 najboljih pjesma. Danas živi i piše u Bizovcu kraj Osijeka.
TEBI (XIII)
Već danima moj pogled je ispovijest u kojoj ćeš se prepoznati
Tvoj dlan, kako bih samo željela da budem tvoj dlan
Ležim ti pod obrazom, pored usana
Sakupimo se u bliskost i konačno vidimo smrskane kosti
Vjerovala sam da me nisi prepoznao jer nisam disala
Od navale emocija
Dok si pričao kako sam te izgladnjavala
Gutaš moj šapat i ostaješ gladan ostatka mene
U jednom trenutku sam se stresla od mirisa sirovog mesa
Jest ćemo se uzajamno dok ne postignemo savršenstvo utoljavanja gladi
Kakvog je okusa želja
I tvoje ruke
Preslikane na moju kožu u onom snu u kojem
Sve što počinje i završava, jezikom
Razmjenjujemo tijela kao dodire čekajući na noć da umremo mladi
Obećao si da će te jedna od mojih pjesama ubiti
Obećala sam da nas realnost nikada neće razdvojiti
Previše obećanja za pre(o)stalo vrijeme
Govorio si ovo nije moj svijet ja takvog ne želim
I onda izbjegavao mene
Tvoje cipele igraju događanje svireposti i odlaze
Da me obilježe kao svoju teritoriju
Kao najveći blef u povijesti stvarnosti
Znaš li da je ovaj prazan list
Koji si danas pokupio u svojoj avliji
Pao sa mojih grudi priljubljenih uz ogradu tvojih usana
I da je ograđeno sve ono što ne možemo imati
Zato za inat desetine pjesama zgnječim u njedra, popravim
Odlomljene kosti, raskvašenu kosu
I tijelo
Ulažem zadnji napor da se suprotstavim besmislu
Suze ga ne diraju
Mrtvi pjesnici trljaju ruke, zasad
Nitko nikoga nije zapamtio po liniji života
Miruj u mojim ranama
I bit ću tvoja žena
Uže sa kojim možeš zaroniti
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
EHO
Zbog onih opsjednutih velikim idealima, umiru mali
Ljudi. Isplivali na obalu, a u vodi ostao život
Kamenje izoštreno od mora(la) reže stopala čovječanstva
Tako da čovjek pomisli izvinjavam se što sam živ.
Znam da se to ne prašta,
ali kosti s kojih sam vas zbacio me odlično nose.
Ništa osobno, to je zbog pancirki sa bosim nogama
U kućama bez brašna ljepota je teška bez večere
U kišnoj dobi sva su stopala muljava. I glavetine.
Običaj je da se hrani siročad kruhom koji sami zamijesimo.
Skok u vrijeme
Kad se gase svjetla, trauma je užas. Dok pokušavam razumjeti
druge, savršeno dobro sam
u stanju ne razumjeti sebe. Baš me briga,
znam ja da šutim uzavrelim očima Eho,
stisnutih zubi