Podrumski grijesi (petak)

ponedjeljak, 05.01.2009.

Znate one birceve u kojima se stalno ljušti boja sa zidova obljepljenih coverima rock ploča sedamdesetih, gdje je projektantski nemoguće uvesti i minimalnu ventilaciju (pa je jedino što vam preostaje kao riba hvatati molekule kisika u nikotinskoj magli), gdje su stolice drvene i neudobne, gdje uvijek ima previše ljudi, čak i kad ih nema i gdje povremeno, uz akustičnu gitaru, zapjeva lokalni balkansko/irski kantautor i coverist uz zvukove pivskih krigli?

Part 1.

E pa u takvom jednom prostoru se zaista ugodno osjećam. Nema to neke veze sa tipom ljudi koji tamo zalazi, iako moram priznati da su mi bliži od većine ostalih u gradu, niti sa mjuzom koja je ipak repetitivna, nego jednostavno ta polumračna barska atmosfera pogoduje mom ciničnom samačkom poimanju života. To je i razlog zašto sam se odlučio sam zaputiti tamo u petak, makar me inaće nemoguće odvući od kompa prek tjedna. Nitko iz ekipe se nije udostojio doći, vjerojatno zbog toga što je većini jetra radila prekovremeno nakon Nove i aftera, ter sam prilično skeptično zavirio unutra, otkrio da ipak poznam hrpu ljudi i bezobrazno im se uvalio na malu stolicu kraj separea u prvom redu do "stagea". Frend još nije počeo sa svirkom, pa sam vrijeme skratio razgovorom sa starom školskom kolegicom, od koje sam saznao da sam pozvan na 5. godišnjicu mature, unatoć činjenici da sam uslijed pada maturirao godinu dana kasnije, i da ću se kao nezaposleni samac koji živi s roditeljima dobrano naslušati in-your-face primjera mladosti i uspješnosti, a onda vjerojatno zasjesti za šank i stući neki dobar whiskey, kad je već sve jel plaćeno. Isto tako, saznao sam da sam se taman mimoišao sa starom prijateljicom/ljubavi/karakternom kopijom sebe samog za koju sam već mislio da je propala u neku rupu u Zaprešiću, a s kojom sam taman obnovio kontakte i neuspješno dogovarao kavu. Važući u glavi o čemu prvo da razmišljam na konto novih informacija, jedva primjetih frenda koji je počeo sa svirkom, a onda sam odlučio staviti mozak na pašu i pokušati odpjevati koju tercu na frendove preduboko odsvirane stvari. Negdje u pauzi nakon prve ture pjesama (stranih), ponosan na cijelu oktavu koju sam otpjevao na Jeremyu, primjetio sam dvije djevojke koje su ušetale u birc. A primjetio sam ih primarno zbog toga što su krenule direkt do moje stolice i poostavljale jaknice i torbice na nju. Dignuvši obrvu, samo sam se preselio do fotelje i uz glasni *puffff* se bacio u nju nasuprot desnog zvučnika, iznenađen pri tom nevjerojatno malim razmakom fotelje od tla. S koljenima u razini glave, rukama na naslonu u visini chopperovog upravljača i cigaretom u ustima sam vjerojatno izgledao prilično smiješno, ali mi nije padalo na pamet micati se ni centimetar. Za to vrijeme, djevojkama su pristigle prve dvije crne točene, dok su one započele sa svlačenjem slojeva zimske odjeće. Jedna je izgledala sasvim prosječno prosječno, a druga je, skinuvši majicu, otkrila prilično zanimljive atribute, dovoljne za privlačenje moje pozornosti (što nije mala stvar). Dakako, erm, da je činjenica što mi je glava bila u razini njenih njišućih bokova otprilike 35-40 cm zračne linije udaljenih od mog nosa tome doprinjela... Nakon druge pauze sam otišao stati u prvi red, ukočenosti radi. Djevojčuljci su bili na drugom dijelu prvog reda i nešto se značajno došaptavali. Nakon kraja svirke, previše popušenih cigareta, promuklog grla od pjevanja Zlatnih godina iz petnih žila, intervencije kod miksete i gitare zbog neposlušnog desnog zvučnika i podmuklog smijanja kada je jedan stariji frend vidno pijan pokušao uletiti upravo tim djevojkama, krenuo sam na stage pomoći u raspremanju opreme. I upravo kod tog nesretnog desnog zvučnika, dok sam u polumraku pokušavao skužiti gdje se točno gasi (jebo ih Behringer da ih jebo), odjednom se oglasi jedna od djevojaka, vireći iznad naslona za ruku kraj zvučnika (desnog).

- Bok! - veli ona, nisam točno ziher koja. Dignuvši pogled, primjetio sam da ih sada već zajebava gravitacija.

- Bok... - velim ja, vrteći bezveze treble potenciometar na zvučniku.

- Ej, a kako se ti zoveš? - reće ona zgodnija. Ja im kažem ime, sad već pizdeći na zvučnik.

- Vau, baš lijepo imeeeee... - vele one maltene u glas.

- Ja sam *nešto*, drago mi je. - kaže zgodnija. Njeno ime je u mom mozgu zaostalo otprilike istu količinu vremena koliko treba mojoj zlatnoj ribici da zaboravi da se nalazi u 4-litrenoj posudi. Pružim joj ruku i nasmješim se.

- A ja sam *drugačije-nešto*. - kaže ova druga i pruži ruku. Uobičajno ime, al mogla je reći Milhevirina, ne vjerujem da bi teže zapamtio.

- A kolko ti imaš godinaaaa... - krenu opet one. Samo sam zavrtio glavom i opalio po netom pronađenom power gumbu.

- Ajd pogodite! - reko, već unaprijed znajući da će odgovor biti oko 27...

- 28! - veli ova prosječna, što me izrazito nasekiralo.

- Ma to je zbog brade. Iako - osjećam se fakat i starije... - Počnem ja s grintanjem. U glavu mi tad uleti da se nisam obrijao prije odlaska u grad. S obzirom na to da mi je kosa dva tjedna prerasla obavezno šišanje i da mi je brada iz dva dijela različite starosti (brada i brkovi vjerojatno stariji od njihove garderobe i ostatak od par dana zapuštenosti), shvatim da izgledam očajno. Utoliko me više iznenadila sljedeća izjava:

- Znaš, ja mislim da si baš zgodan. - lupi ova zgodnija. Otprilike u istom trenutku sam taman išćupao kabel iz lijevog kanala miksete i zateturao, što je sigurno izgledalo krajnje trapavo. Okrenem se prema njima u čudu i nehotice mi se otme falseto zvuk ranjene vjeverice:

- Ha?!

One su se samo smješkale. Oči su mi se velikom brzinom kretale gore - dolje na relaciji: njihove face - savršen dekolte one zgodnije djevojke.

- Pa hvala... - velim ja uz smiješak i zbunjeno počnem motati kabel oko ruke.

- Ajd se nasmiješi... - opet veli ona druga. Nasmijem se neiskreno ko u reklami za zubnu pastu. Ona zgodnija djevojka se nasmiješi, namigne mi i pokuša prstom pokazat znak za OK (ili mmmmm fino!, kako god tumačili taj znak), ali je imala problema pri pokušaju spajanja kažiprsta i palca. Shvativši da su u pitanju ipak samo pijane 18-ogodišnjakinje, izignoriram ih, noseći kabel na hrpu s ostalim kabelima. U to je naišao neki njihov prijatelj i naglo sam ispao iz njihove interesne sfere, pa sam se upustio u razgovor sa frendom koji je hvalio nove Gibsonove žice na akustičnoj. Užicam ga gitaru, sjednem na barski stolac na kojem je svirao i počnem prat po nekim svježe otkrivenim jazz akordima. Nakon nekoliko minuta sam primjetio da su se djevojke obukle i spremile na odlazak. No kad su već prošle kroz prva vrata, odjednom ona zgodnija povuće prijateljicu za ruku, dođe do mene i kaže:

- Ej! Ajde mi mooolim te još jednom reci kako se ono zoveš?

Potiho se nasmijem i zavrtim glavom, pa joj ponovim ime. Njihov izlazak iz birca je trajao još skoro minutu, dok su polako uzmicale unazad, cijelo vrijeme mi mašući. Na kraju mahnem i ja njima i nastavim svirati.

S obzirom da su se svjetla već poodavno upalila i velika većina ljudi je napustila birc, moje tiho sviruckanje se čulo puno bolje nego što sam želio, pa me iznenada ekipa iz separea kod šanka pozvala da dođem s gitarom i odsviram neš. Odlučih im odsvirati svoju 13minutnu etidu Images in past perfect, koja je očito pogodila raspoloženje i na moje veliko zadovoljstvo izmamila pljesak auditorija. Ponosan na sebe, na brzinu sam se pokupio iz birca, izbjegavavši eye contact s vlasnikom koji nas je tjerao još prije 15 minuta. Dok sam se s ekipom (i gitarom, defom i 4 litre pive) išao smrzavati na Rokić kraj Kupe kako bi još malo utvrdili gradivo exYu rocka, osjećao sam se prilično dobro, kako se nisam osjećao stvarno dugo. A sutradan je bila subota... Što li će se tada tek desiti?

O tome ipak sutra, bit će i neki zaključak valjda. Sada sam preumoran.

- 04:37| 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Pokušaj br. 1

ponedjeljak, 05.01.2009.

Podrumski grijesi (petak)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Preporuke

Ostali linkovi