Mr. Fingers
Ove nebuloze pisane su 27.05.2006., to je subota
Davim vas o Rape_me
|
tvoji mi otkucaji još odjekuju u viziji, komi tvoj lik kao nož, u mozak zaboden još uvijek me pokrećeš nesvjesno, neželjeno zašto da ti vjerujem? ti si samo riječ, osjećaj nestvaran kao i svijet tvoj uzdah mi još ispunjava nosnice hrani me svojom opojnošću ovisan o tvom dodiru, igram se s krajem isparavam, lomim se izvan mene nema ničega... evo jedna pjesma... da se malo javim... fallen se vraća među žive. Joj, maturanti :( Malo sam tužan, fale mi... škola je tako prazna... iali su super kostime ovi naši (sb) iz naše škole najbolji - frankensteini i nevjeste, ahileji i here, gangsteri iz chicaga... zakon... predobre nastupe su imali, volim therion, volim rammstein, volim after forever... volim dobru mjuzu... volim jednu tajanstvenu osobu... de ne da mi se više pisati piis |
Ove nebuloze pisane su 01.05.2006., to je ponedjeljak
Davim vas o Suffy
|
- Joj, kak mi treba opuštanje - pomisli si Sandrra nakon još jednog napornog dana na poslu. Radila je noćnu smjenu, od svoje petnaeste godine, otkad je otkrila kako i maloljetnici mogu zarađivati, i to pristojne novce. Još uvijek se sjećala svog prvog klijenta, bio je to postariji čovjek, izgledao joj je nekako poznato, možda ga je znala iz viđenja ili odnekud već. Došao joj je još par puta, postavši stalni klijent, na neki način. Nije bio baš tako čest, možda je dolazio jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca. To je zapravo prilično rijetko s obzirom da mu je ona bila jedini izvor užitaka u životu. Ponekad čak nije niti bio raspoložen za 'opuštanje', nego su dugo razgovarali. Tj. on je razgovarao, ona je slušala. Skupa psihoterapija. I njoj je plaćeni odmor ponekad dobro došao. - Ej koka, stigla nam je kada - kaže joj Ruth, njena cimerica. - Kak ti je danas bilo? - Joj, koma, opet onaj dedek, pa onda neka dvojica, mislim da još ni školu nisu završili. - Ma super, sad se lepo okupaj tamo, ja sam s majstorima isprobavala kadu. Bili su dobri.... - - A kada? - - Ma i kada je dobra. - kupili su kadu sa hidromasažom. To im je objema trebalo, zbog posla su stalno bile ukočene, a novac im je trebao da bi plaćale sve luksuze koje si inače ne bi mogle priuštiti. Pustila si je vruću vodu, stavila je kap - dvije eteričnog ulja, i pričekala da se voda napuni. Zatim se skinula i dogegala do kade. Mala ju je strašno boljela. Namjestila se, i bilo joj je lijepo, ali ništa ljepše nego inače. - Koka, zakaj ovo ne radi? - - Ah, ludice, pa moraš si to vključit! - Sandrri nije išlo ništa što je imalo ikakve veze sa elektronikom. Njezin zanat, kako kažu, najstariji na svijetu, kao da ju je otupljivao i iz njene glave brisao sve što joj nije bilo baš prijeko potrebno za život. - A di da stisnem? - Pogle si tu zdesna, imaš taj gumbač, piše ti 'on - off' na njemu. - A to!!! - stisnula ga je. U trenutku je sve proradilo, iz mlaznica je vruća voda odmah krenula udarati po njenim napetim leđima, vratu, stopalima, bokovima... - Majku ti bebem, ovo je božanski! - Rekel sam ti, ajd uživaj, idem ja sad na posel. - Ćajić! - rekla je, i odmah ju začula kako zaključava vrata. Uživala je u opuštajućim mirisima, u predobroj masaži. Zaronila je pod vodu da bi smočila kosu, kad su joj mlaznice udarale po glavi, sljepoočnicama... nije htjela uopće dići glavu, ali ponestalo joj je zraka, pa je morala. Prije je uvijek išla na masaže u wellness centre, ali više joj to neće biti potrebno. Uživala je u ovom osjećaju, kao da joj milijuni malih, robovskih ruku plaze po njoj, smekšavajući najtvrđe dijelove nje, opuštajući ju točno gdje je to željela. Nakon više od dva sata, Ruth se vratila doma. - Koka, si živa? - Ma evo, izlazim! - Ne moraš žurit, bila sam sad u jacuzziju kod jednog klijenta, pa mi ne treba opuštanje. - Svejedno, ak ostanem još sekundu ovdje, otopit ću se! * * * Bila je dobra sa Ruth, ali nekako nisu imale previše zajedničkih tema. Živjele su zajedno, zajedno su plaćale račune, imale su isti posao, i više ništa. Sandrra je voljela mrak, Ruth dan, Sandrra sado - mazzo, Ruth uopće nije voljela seks. Ruth nikada nije razumjela to što se Sandrra uvijek vucarala po mračnim hodnicima, što je rijetko kada uopće izlazila iz stana po danu. Ne bi nikada mogla shvatiti kako je Sandrra izgubila osjećaje, kako joj je njena mala Jessica, koja je bila alergična na sunce, umrla ubrzo nakon poroda, u roku od par sekundi njenim tijelom su se prošarale pjegice i plikovi. Liječnici su ju odnijeli u inkubator, jer je rođena koji tjedan prerano, mislili su da je povezano s tim. Ali nije bilo, tek što su ju spojili na aparate, stroj za praćenje pulsa je zapištao, onako monotono, kao da plače za ukradenim životom, izbrisanom budućnošću još jedne nedirnute duše. Sandrra to nikome nije rekla, to je bilo malo prije njenog osamnaestog rođendana, davno prije nego se upoznala s Ruth. Roditelja nema od desete, nikada nije točno saznala što im je bilo. Živjela je sa pet godina starijim bratom, i sa bakom, koja je donedavno vegetirala, ostavši u komi od trenutka kad je saznala da joj je kćer stradala. Toliko ju je voljela. Nisu dobili skrbnike, brat ih je nekako izvukao. Jednom, kad je Sandrri bilo petnaestak godina, je samo otišao, rekao joj je da ide po kruh, i nikada se nije vratio. Ona nije ništa čula. Trebao joj je novac, upoznala se sa par ljudi koji su ju uvukli u ovaj posao. Nikada nije odlučila treba li ih mrziti ili im zahvaljivati. Baka joj je nedavno umrla, ali ju to nije nešto posebno pogodilo jer ju nije niti viđala (otkad ju je smjestila u neku ustanovu), niti je s njom mogla razgovarati. Liječnici su joj govorili da ju baka može čuti, ali izraz njena lica joj nije to potvrđivao. Dok je bila mala, još je i vjerovala u to. * * * Kada je postala njen život. Jedina stabilna stvar u njenom životu. Jedino na što se uvijek mogla osloniti. Nešto što ju je svaki dan čekalo, bez obzira u koje doba dana (ili noći) došla kući. Uživala je u grešnim trenutcima strasti, razbludnom osjećaju hedonizma koji je ispunjavao svaki dio nje, a ponajviše one koje klijenti nisu ni mislili da ima. Nazvala ju je Suffy, toliko se zbližila s njom. * * * Jednom je došla kući, napravila kupku, i kupala se. Osjećala se dobro kao i uvijek. Dok je ispirala kosu, ispod površine vode, uživajući u užitcima, mislila je samo na to kako joj se Suffy nešto najbolje što joj se ikada dogodilo. Nije doživjela puno lijepih stvari. Pojavila joj se slika mnoštva djece kojima nije znala imena, djece koja su radila da bi njoj sada bilo lijepo... Sjetila se emisije o izrabljivanju djece, pomislila je kako joj mašta radi, nije znala kako je ta slika bila istinita. Nije niti sanjala da svijet nije ono što se čini, da nam naše oči pokazuju samo ono što želimo vidjeti, da nam naši mozgovi lažu od prvog dana, da svatko živi u svojem svijetu, na leđima desetaka ljudi koji su se brinuli da nikada ne saznamo ono što ne smijemo, neke mračne tajne zaboravljenih duša zarobljenih u prošlosti. Usnula je to istrošeno lice, te podočnjake na licu koje joj je strašno sličilo njenom, dok je osjećala povezanost sa tim bićem, stvorenjem, koje nije imalo dušu, jer je bilo duša samo po sebi. Osjećala je jad, očaj, vidjela je ono što nije trebala. Ono zbog čega su ljude palili na lomači. Vidjela je istinu, istinu kakva se ne može tajiti. Kakva se ne smije tajiti. Istinu zbog koje se gubi život, jer se ne smije niti saznati. Rukice tih stvorenja su ju povukle i nisu joj dale da udahne, vruća voda joj je ispunjavala pluća, ploveći njenom krvi kao dio nje, dio koji joj je smetao i htjela ga se riješiti, ali nije mogla, jer i ono što ne želimo na nama, nas čini ljudima, i dio sebe koji mrzimo i koji nas truje ipak je dio nas, jednako kao i nešto što nam pomaže i treba. Zbog pogreške, zbog stotinke ne-disanja predugo, zbog jedne slike za koju nije niti slutila da je istina, postala je lik na njoj, jedna od mnogih otišlih i zaboravljenih, usnulih ostataka života, kojemu sada služe. ------------------------------------- ovo je bila moja prva priča, ak niste skužili. pizda svima |