Mr. Fingers
Ove nebuloze pisane su 13.12.2005., to je utorak
Davim vas o Gravelynn
Uživaš gledati moje raspadnuto tijelo, djeliće nečega što sam bio ja, ili si bar tako mislila jer to nisam bio ja, u meni je bio mali čovjek, groblin, koji je trebao zraka, kojemu je bilo muka od potiskivanja, koji je shvatio da, ako mu hrana bude dobrota, neće preživjeti, ali previše mu je za to trebalo, promijenio je način ishrane, izvor energije, hranio se zlobom i uživao je, rastao u meni i debljao se, dok nije dorastao, dosegnuo, prerastao jedinu granicu koja mu se ispriječila, mene. I tako gledaš u moje ostatke, jer me mali čovjek prerastao, raspuknuo sam se, nisam to mogao podnijeti, više ga nisam mogao potisnuti, istrgnuti mu kruh iz ruku, jer je uvijek nalazio još. Izvor hrane mu je bio nepresušiv. I tako ležim, razasut kilometrima, čekajući da ne netko skupi i sastavi, ali ovaj puta bez malog čovjeka, ne znam da bez njega ne mogu postojati, da ću hodati kao zombi, beživotno, bez duše, da me on čini, da je on ja. Pleše mali čovjek, razbacuje se, kažeš - pleše ples Smrti, nekontroliranim pokretima koje još nitko nije vidio, plešuć udara druge koji plešu oko njega, ranjava ih, ali nije ga briga, ide dalje i rad sranja gdje god može, jer on je mali čovjek, skrenuo sa svoga puta, da bi preživio, bilo je pitanje - ovakav život, ili Smrt, on nije znao da, ako promijeni način ishrane, da će promijeniti sebe, promijenivši bilo koji dijelić sebe, najmanju potankost, mi više nismo iste osobe. On to nije znao, da je, vjerojatnije bi odabrao Smrt, nego ovakav žvot. |