Kockati se, počeo sam veoma rano, još u školskim danima. Sa nepunih 17 odlazio sam u kasino sa novcem za užinu i autobusnu kartu. Dok sam u aparat ubacivao posljednje novčanice osjećao sam se odraslo, i zamišljao sam kako mi svi zavide. Ja sam bio iznad smrtnika moje generacije, ja sam bio netko važan, i bio sam uvjeren kako sve cure žele baš mene, iako još uvijek nisam iskusio ni svoj prvi poljubac...
Godine su prolazile, a moje kockanje je postala moja oaza bez koje nije mogao proći ni jedan dan. Promijenili su se samo iznosi novaca koje sam gubio. Provodio sam cijele dane u kockarnici, i često bi pred jutro izlazio švorc, skupljajući zadnje kune po đepovima odlazio sam na pivo ispred dućana, a moj krug poznanika sveo se na nekoliko okorjelih kockara.
Oni su me uveli u svijet ilegalne kocke. Aparate kasina zamijenio sam okruglim kartaškim stolovima. U jednom poznatom restoranu, noću su se skupljali lokalni političari i biznismeni. Ušao sam u svijet odraslih...
Onih noći kad sam sa stolova odlazio kao pobjednik, pun adrenalina, ja sam bio gospodar svemira...
Napokon, došao je trenutak kad više nisam mogao doći do novaca, već sam bio prodao svoj potpuno nov automobil, a moji roditelji, oni to još ne znaju, ali kuća u kojoj žive više nije bila njihova... a iznos novaca koji dugujem zelenašima popeo se na astronomsku visinu...
Nakon nekoliko propuštenih rata bili su brutalno direktni: svaki sljedeći put kad ne budem imao novac koji im dugujem, naplatiti će kidanjem po jednog prsta... Više se nisam osjećao velik i nepobjediv; koliko vremena mogu kupiti sa 10 prstiju?
Sljedeći tjedan pozvali su me na razgovor, poslužili su me pićem, i dali ponudu: mogu zamijeniti cijeli iznos dugovanja za jednu večer, za jednu jedinu opkladu, oni su to nazvali “sve ili ništa”.
Pristao sam...
Našli smo se u podrumu istog restorana, bilo je 30-tak tipova koji su se kladili na mene ili protiv mene. Prišao sam i sjeo za stol, na stolu je bio revolver i jedan metak. Igrao sam ruski rulet, a ulog je bio moj život.
Stavio sam metak, zavrtio bubanj, prislonio cijev pištolja na glavu... prošla je vječnost, a onda sam čuo “klik”, pobijedio sam. Ponovno sam bio gospodar svemira, i još važnije gospodar svog života.
Otišao sam kući, a kao nagradu sam odnio revolver.
Idućih tjedana sjedio sam u svojoj sobici u potpunoj tišini.
Napokon sam izvadio svoj trofejni revolver, ubacio metak i prislonio cijev na glavu.... Klik, ponovno sam pobijedio.
Ovo je vrh vrhova kockanja, potpuni dobitak ili gubitak, bez ikakve rezerve ili zaštitne mreže...
Ovaj osjećaj pobjede nije mogao zamijeniti niti jedan orgazam ili droga, ovo je bilo savršenstvo.
Danas sam se opet kladio. Danas sam izgubio... Moje tijelo leži na podu moje sobice, u lokvi krvi... Pa ipak, siguran sam da ću pronaći novi, bolji, način klađenja sa ulogom koji poništava smrt... Jer svaki kockar zna, bez ponekog gubitka ne možemo uživati u dobitku...