Duga je to priča... Upoznao sam ju na FB, dopisivali smo se dugim porukama... Normalne poruke, upoznavanje... s vremenom, ponekad u kasno doba noći poneka poruka sa seksualnom aluzijom, ništa posebno, tipično kraćenje vremena. Ali njene poruke su postajale sve češće i duže... počeli su dolazili i SMS-ovi i tel. pozivi, a ja, jebiga ponekad nisam imao vremena ili volje odgovarati. To ju nije obeshrabrilo.
Jednog dana rekla je da dolazi kod mene.
Kod mene?
Da, doći ću na more na ljetovanje 10-tak dana, unajmiću apartman, želim te upoznati.
OK.

Poruke su postajale sve češće, a meni su njene riječi imale sve manje smisla. Počela je biti ljubomorna na svaki ženski lajk koji sam dobio na FB.
Konačno sam rekao: nemoj dolaziti, ne želim te upoznati.
Svejedno je došla, izazivajući me rječima kako sam pobjegao, kako ju ne mogu pogledati u oči, poruke su samo dolazile...

Vrag će ga znati, ženska upornost ili što, otišao sam do nje, odnio poklon, popiću pivo i idem kući...
Čekala je dok ne izrecitiram svoje... a onda me poljubila, završili smo goli na kauču.
Sljedeće noći, ponovno sam došao.
Iz noći u noć bilo mi je sve jasnije da s ovom ženom nemam nikakvu vezu... Nikad nismo ništa zajedno radili, izašli na kavu ili zajedno spremali ručak...
Ona je otišla, a njene poruke i pozivi su se nastavili. Meni su bili sve besmisleniji. Bio sam brutalno iskren: prestani me zivkati, ne želim ništa s tobom.

Prošli su mjeseci tišine, a onda opet poruka:
Ponovno dolazim na more...
Dolazim ovaj vikend...
Ukrcala sam se na autobus...
Stigla sam...

Ja sjedim sam u svom stanu, čitam poruke i gledam propuštene pozive...
Važem opcije... ići na spavanje, ili spavati s nekom curom? Koliko je mjeseci uopće prošlo otkako sam spavao s bilo kime?
Muška svinja u meni donosi odluku, i odlazim do nje...
Ulazim šutke, pogledam ju u oči i prve moje riječi su: Ti znaš da te ja nakon ovog nikad više neću nazvati?
Znam, sve je jasno - odgovori ona.

Ali naravno da nikom ništa nije bilo jasno !!!