Kažu ljudi: jebaću te najprije normalno, a onda u pičku.
Što je to? Prikriveni pederluk?
I zašto uopće prosječnom obiteljskom čoviku, hrvatu katoliku koji voli nogomet, pivo i vara svoju ženu, uopće smetaju pederi. A smeta mu i sam pojam pedera, čak i kad nema kontakta sa tim "iskvarenim deima" koji vrijeđaju njegov svjetonazor i obiteljske vrijednosti. Iako nikako ne mogu shvatiti zašto mu lezbijke ne samo ne smetaju, već su i poželjne u svakoj muškoj sex fantaziji.
Poćnimo od sebe i svog sela, recimo da smo prosječni oženjeni muškarac u maloj sredini. Svi svakoga znaju, i nikako ne želite odudarati od prosjeka. Najlakši način kako biti dio ekipe je napasti neku drugu skupinu, manjinsku po mogučnosti. Svakom uvredom, vaša povezanost sa drugim istomišljenicima jača.
Dobro, ali što je to u vezi dva muškarca neprihvatljivo ?
Vratimo se doma i našoj ženi.
Da li ste primjetili da muškarci zapravo ne vole biti doma. Uvik se motaju u podrumu ili garaži, kao rade nešto. Zašto je to tako?
Razlika između muškaraca i žena je ogromna, žene su pedantnije, obzirnije, osjetljivije i izdržljivije. Dakako žene su i prepredenije od nas. Muškarac se ženi da bi osnovao obitelj, a žena preuzme tri kantuna kuće. Tj godinama nas uvjerava da bez nje muškarac ne bi mogao oprati robu ili skuhati ručak i tako počinjemo ovisiti o ženama.
Muškarac voli sex, volimo sex i sa samim sobom, ali sex uvijek sa istom ženom nam postaje dosadan i naporan, iznimke parovima koji su svoju vezu začinili s pojmom ljubav.
Dakle, u braku smo nezadovoljni i ovisni o ženama, a svaka prepirka ili iznošenje ideja je uzaludna, jer žena u prepirci pobjeđuje, ali baš uvijek pobjeđuje.
Ali zašto muškarac, glava obitelji ne bi sjedio u dnevnom boravku umjesto u garaži? Jer čim se opustimo čujemo: makni noge, uvuci košulju u hlače, stavi podmetač ispod pive, sada sam oprala pod, opet si pijan...
Zato muškarac bježi, a kako nam žena nebi skužila da ju izbjegavamo, izmišljamo poslove koji nam preokupiraju dan.
Ili kad nam žena kaže: doći će mi prijateljice na kavu, brže bolje smišljamo izlaz, jer jedva tebe slušan a di ću slušati hrpu vas...
I bježimo vani, u birtiju ili na klupu sa ostalim muškarcima i odjednom se osječamo prijatno i prihvaćeno, pričamo i slušamo priče, ekipa nas vraća u djetinjstvo i sjećamo se najboljih frendova.
Osjećamo se tako ugodno i opušteno, da nas je sram priznati ostatku ekipe kako uživamo u tome. I iz straha da nas ne proglase pederima prvo što uradimo je da počnemo ismijavati pedere. Ljude kojima skriveno zavidimo.
P.S. Zavist je smrtni grijeh.