"Ako se bojiš smrti, znači da imaš za što živjeti."

"Onaj koji misli da je veći od drugih, mora otići na groblje. Tamo će vidjeti što je svijet u stvari. Ništa osim prašine."
(španjolska narodna)

"Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo."
(Ivo Andrić)

Današnjim napretkom znanja i znanosti, čovjek dostupnim znanjem preispituje sve što mu se servira. Crkva više nema monopol nad znanjem, a njihove dogme i teorije više nisu jedino u što moramo vjerovati.
U davna vremena čovjek je osjetio potrebu za nekim nadnaravnim i svemogučim bičem, potrebu proizašlu iz straha od nepoznatog, objašnjavajući neobjašnjivo, (npr kretanje planeta ili grmljavina).
Iako se civilizacija mijenja i sazrijeva, religija stoji čvrsto na svojim korijenima i idejama. I danas je bit vjere vjerovati u neobjašnjivo.
Pošto Crkva svoju riječ ne mijenja ukorak sa znanjem društva, danas imamo Crkvu koja neobjašnjivim drži stvari koje smo već shvatili i objasnili, (npr teorija evolucije). Kao posljedica toga imamo poplavu skeptika i kritičara religije.
Današnji prosječni čovjek ne vjeruje u istinitost Biblije, ne slaže se sa politikom i staromodnim stavovima Crkve i mrzi elitizam i proračunatost svećenstva.
U isto vrijeme vjeruje se u Boga, i postojanje Raja.
Zašto? Zašto nismo zajedno sa odbacivanjem organizirane religije odbacili i njihova vjerovanja u koja sumljamo?
Iz istog razloga iz kojih je religija i nastala, straha i neznanja.
Što ako Bog zaista postoji? Kao i vjeru tako i nevjeru ne možemo dokazati, možemo samo vjerovati.
Što ako umrem i završim u Paklu samo jer nisam vjerovao u Raj?.
Jer na samrti svima su zajedničke dvije stvari, zazivati majku i moliti se za oprost grijeha i nada u zagrobni život. To je svima nama zajedničko, ako netko misli drugačije, neka pričeka, pitati ću ga što će reči kada dođe njegov čas.
Postoji i druga vrsta ljudi, ona koja osjeća potrebu za vjerovanjem u nešto, ne iz straha već iz nade. Potreba za smislom života, nečim više od samo zemaljskog materijalizma i prolaznosti, ideološkim vodstvom.
Ja sam veliki skeptik u crkvene pričice, kritičar političkog i ekonomskog utjecaja Crkve, mrzim materijalizam, potkupljivost i licimjerje svečenstva.
Pa ipak, Ja vjerujem u Boga, ne iz straha od Pakla, i ne tragam za smislom života, već vjerujem da vjera može oplemeniti život čovjeka, možemo postati nesebičniji, suosječati s nečim, možemo razviti etičnost...
Da, vjerujem u Boga jer me to čini boljim čovjekom, jer radim na tome da oplemenim sebe i život bliskih mi ljudi