U cijeloj državi vlada nezadovoljstvo, recesija je, kriza je, nema se para. Ljudi nisu dobili božičnice. Cijene u dučanima su previsoke. Treba štedjeti, jer dogodine biti će još i gore.
Pa kome onda još pada na pamet kapitalistička izmišljotina: slavljenje Božića prekomjernim kupovanjem?
Sinoć odem u supermarket da si kupim nešto za večeru: gužva na ogromnom parkiralištu, unutra masa ljudi gura prepuna kolica. Nakon toga odem do baumaxa da kupim antifriz i žarulje za auto, i na moje preveliko iznenađenje, slika iz supermarketa se i tu ponovila. Vlada epidemija sveopćeg kupovanja.

Kad smo kod kupovine već, u ova dva mjeseca sam kupio par stvarčica, laptop, mobitel, DVD player....
A da, kupio sam i ruksak za svoj novi laptop. Unutra sam pronašao uputu, korisničku knjižicu na nekoliko jezika (da, uputu za ruksak?).
Uz par glavnih jezika, engleski, talijanski bili su tu i bugarski, mađarski, svega je tu bilo osim hrvatskog.
Uputa za DVD je bila podeblja knjižica u kojoj se između gore navedenih jezika našlo još i kineski, arapski i ne znam što sve ne, ali hrvatskog ni tu nije bilo niti slova.
Uputa za laptop je bila samo na engleskom, a netko se i potrudio prevesti i otipkati par rečenica na jedan papirič A4.
I tada sam shvatio u kakvoj nevažnoj, bogu iza leđa državi živimo.
Probajte prodati neki proizvod na recimo njemačko tržište, a nemojte prevesti na njemački jezik deklaraciju i upute. Miš'n imposibl.

Ali ne odnose se tako samo velike korporacije prema nama, nevažnim pojedincima.
Evo gledam oko sebe, firma kupuje na međunarodnim natječajima, sustave uređaja u vrijednosti desetaka miliona eura.
Sa uređajima dolaze sanduci dokumentacije, sheme, tehnički manuali, korisnički manuali....
Ali ni tu ništa nije prevedeno. Večinom je sve na engleskom, i to ako imate sreće. Jer recimo da vam francuzi isporuče nešto na francuskom, tek bi onda bili u gabuli...

Toliko o statusu Hrvatske u svijetu. Zamislite sada našu vladu kada prima strane državnike?
Mora da se ponašaju poput vozača mercedesa kad pogledaju beskučnika sa kantom i spužvom koji briše vjetrobrane na ulici.
Uvaljuju nam smeče, uzimaju bogastva i firme (poput bijelaca i indijanaca), još jedno mjesto koje mogu nabrzinu iskoristiti i nametnuti svoja pravila i ostaviti u rasulu.
Točno to i očekujem kad nas prime u EU.